Marijanska duhovnost sv. Ljudevita Montfortskog

Duhovnost sv. Ljudevita Montfortskog u Hrvatskoj je prisutna još od 19. stoljeća. Prvo hrvatsko izdanje njegove „Rasprave o pravoj pobožnosti” pripremio je 1894. godine vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, a Montfortova djela bila su važna priprema za dolazak Družbe Marijinih misionara monfortanaca u Hrvatsku.

Govoreći o duhovnoj ostavštini utemeljitelja Družbe, p. Mihovil Filipović istaknuo je kako su njegova djela nastajala iz dubokoga osobnog iskustva molitve i duhovnih kušnji.

„Pisao je knjige kada je prolazio duhovne tamne noći, povlačio se u jednu vrstu pustinje, izolacije, i pisao ono što je sam iskusio u praksi. Jedno od njegovih najznačajnijih djela jest ‘Rasprava o pravoj pobožnosti’, koja je prevedena na mnoge jezike i doživjela brojna izdanja. Prvo hrvatsko izdanje pripremio je nadbiskup Josip Stadler. Kroz tu su duhovnost ljudi upoznavali i monfortance.”

Uz „Raspravu o pravoj pobožnosti”, među značajnim Montfortovim djelima izdvojio je „Ljubav vječne Mudrosti”, „Marijinu tajnu”, „Čudesnu tajnu svete krunice”, „Pismo prijateljima križa” i „Goruću molitvu”.

Sv. Ljudevit Montfortski, dodao je, bio je i umjetnički nadaren te se u evangelizaciji služio pjesmom i sakralnom umjetnošću.

„Sam je rezbario kipiće Majke Božje koje je postavljao u crkvama. Jedan je kipić nosio na svojem štapu dok je hodao, a zove se Majka od dobrog puta. U tom je kipiću bila cijela teologija Marije. Pisao je i pjesme koje je prilagođavao poznatim melodijama tadašnjega vremena i tako evangelizirao.”

Poslanje monfortanaca u Hrvatskoj

Govoreći o današnjem djelovanju Družbe, p. Mihovil istaknuo je važnost duhovne izgradnje vjernika, molitvenih zajednica i širenja marijanske duhovnosti.

„Naš samostan mnogim zajednicama nudi prostor i vrijeme za susrete i molitvu. To su uglavnom zajednice karizmatskog usmjerenja, Obnove u Duhu Svetom, ali dolaze i mnogi drugi.”

Posebno je istaknuo povezanost monfortanske duhovnosti s Marijinom legijom, čiji je utemeljitelj Frank Duff nadahnuće pronašao upravo u Montfortovoj „Raspravi o pravoj pobožnosti”.

„Pokret Marijina legija živi našu duhovnost i zapravo je nastao na njoj. Frank Duff, čitajući ‘Raspravu’, otkrio je želju za širenjem Marijina duhovnog majčinstva. Apostolat Marijine legije zapravo je sudjelovanje u njezinu duhovnom majčinstvu.”

Monfortanci organiziraju i duhovne obnove te duhovne vježbe za različite skupine vjernika.

„Organiziramo duhovne obnove i vježbe po župama, za laike i redovnice. Održali smo i dosta duhovnih vježbi za svećenike.”

Osjetio sam da Gospi trebam predati svoje srce

Prisjećajući se vlastitoga duhovnog puta, p. Mihovil posvjedočio je kako je Blažena Djevica Marija imala važnu ulogu u otkrivanju njegova poziva, iako u početku nije imao izgrađen osobni odnos s njom.

„Mogu reći da je Blažena Djevica Marija bila prisutna, ali ja nisam imao odnos s njom. Sjećam se da sam, potaknut Božjim nadahnućem, s 21 ili 22 godine otišao u Mariju Bistricu. Imao sam snažnu želju otići u jedno marijansko svetište. Bilo je to prije Međugorja.”

Posebno mu je u sjećanju ostao trenutak kada je u marijanskom svetištu odlučio Gospi predati svoje srce.

„Otišao sam s jednim prijateljem. Sjećam se da je bila zima, veljača, snijeg, i jednostavno sam osjetio da trebam Gospi predati svoje srce. I to je bilo to. Osjetio sam veliku slobodu.”

Nekoliko mjeseci poslije uslijedilo je hodočašće u Međugorje, gdje je doživio još jedan važan trenutak na putu prema redovničkom pozivu.

„Iste godine, u svibnju, otišli smo u Međugorje. Sjećam se da sam imao nakanu kupiti križ koji bih nosio na sebi, ali tada još nije bilo suvenirnica kao danas. Osjetio sam da mi Gospa daje nešto drugo – zapravo, taj križ bio je u mojem pozivu. Nakon toga, za nekoliko mjeseci, već sam bio u samostanu.”

Ljubav koja ti ne da mirovati

Kao duhovnik Katoličke karizmatske obnove u Zagrebačkoj nadbiskupiji, p. Mihovil osvrnuo se i na važnost prepoznavanja potreba današnjega čovjeka te spremnosti na nove evangelizacijske iskorake.

Na pitanje što mu najviše pomaže u prepoznavanju znakova vremena, izdvojio je iskustva svojih prethodnika, osobni duhovni put i susrete s ljudima.

„Od pomoći mi je svjedočenje onih koji su išli prije nas, s jedne strane, a s druge strane otkrivanje potreba ljudi s kojima se susrećemo. Dakle, ljubav koja ti ne da mirovati. I također osobna iskustva.”

Istaknuo je kako upravo konkretni plodovi duhovnoga djelovanja mogu biti potvrda ispravnosti odabranoga puta.

„Čovjek se na početku oslanja na iskustva drugih, ali kada i sam počne doživljavati određena iskustva, to ga još više utvrđuje. Kroz djelovanje ljudi svjedoče što im to znači, kako su promijenili život, i to daje jednu sigurnost da je to dobar i zdrav put.”

Cijeli razgovor s p. Mihovilom Filipovićem poslušajte u emisiji „Od Krista pozvani” na digitalnoj platformi HKR+.