U susretu s vjernicima fra Siniša Pucić često primjećuje strah od toga kako biti kršćanin u okruženju u kojemu se ne osjećamo sigurno – na radnom mjestu, među ljudima koji možda ne dijele našu vjeru ili u nepoznatim situacijama.

Upravo zato ističe nekoliko jednostavnih smjernica koje mogu pomoći da i tada sačuvamo mir i ostanemo vjerni onome što jesmo.

„Svakako je onda prije izaska iz svoga stana ili kuće dobro započeti dan molitvom, posvetiti svoj dan Bogu, posvetiti svoje kolege, ljude koje ću susretati, koje ću neplanirano vidjeti toga dana. Da jednostavno već na taj način kažem:

Bože, idemo ti i ja zajedno; govori kroz mene, podari mi mir, sačuvaj mene od možda moga čestog nestrpljenja, mojeg naglog temperamenta, koji zna povrijediti nekog.

Dakle, već molitva tu puno pomaže.“

Važnim smatra i razlikovati vlastiti identitet – tko sam ja – od „onoga što ja činim zapravo na radnom mjestu.“ Naša vrijednost ne proizlazi iz posla, stručnosti ili tuđeg mišljenja, nego iz činjenice da smo ljubljena Božja djeca.

„Ja nisam stvoren primarno da budem radnik, da budem neki stručnjak na nekom području, ja sam stvoren kao dijete Božje, ljubljeno i kao takvo to je moja vrijednost, to je moje dostojanstvo – bez obzira da li to moje kolege, moj šef prepoznaju ili ne.

Mi često ovisimo o tuđim mišljenjima, želimo se svima svidjeti, ali nećemo to sigurno uvijek moći ostvariti i nije dobro da se svima svidimo, znači da nešto nije u redu.“

Fra Siniša pritom podsjeća da kršćanski život na radnom mjestu uključuje i prihvaćanje situacija koje ne možemo uvijek kontrolirati. Ako u nekom susretu ne uspijemo reagirati onako kako bismo željeli i to može postati prilika za učenje i za idući put.

Treba nekako i vježbati prihvaćanje, odnosno prepuštanje da nemamo uvijek kontrolu u svojim rukama.

Dopustimo da nam se neke situacije i dogode pa onda, ako ne možemo položiti odmah ispit i biti onakvi kakvi bismo htjeli biti pred kolegama, ljudima koji nisu možda ljudi Crkve, ljudi vjere, da možda za idući put znamo kako se treba postaviti.“

Na kraju, ističe, puno govori i način na koji vjernik pristupa svome poslu i onome što mu je povjereno.

„Budimo najbolji što možemo u onome što činimo jer zapravo i naš rad i naš pristup u susretu s ljudima i prema onome što nam je povjereno jako puno govori o nama vjernicima koji smo odgovorni prema onome što činimo.

Bez obzira da li su to neki zli jezici, da li netko iz ljubomore gleda ono što radimo, ja vjerujem da će Gospodin malo-pomalo i njima u srcu progovoriti ono što je ispravna slika u nama samima i da smo došli na to radno mjesto da budemo svakome kolege, svakome prijatelji, kojima to možemo biti, ali prvenstveno da imamo jedan odgovoran pristup prema onome što nam je povjereno, a to je posao koji treba odraditi.“

Cijelu emisiju „Halo, velečasni“, u kojoj je gostovao fra Siniša Pucić i odgovarao na pitanja slušatelja, poslušajte na digitalnoj platformi HKR+.