Međutim, što je to toliko posebno u poruci svetoga Franje da i danas snažno odjekuje među mladima? Jedan od odgovora možda se krije upravo u njegovoj jednostavnosti i radosti – u onome što je sam nazivao „savršenim veseljem“.

Fra Gabrijel Bošnjak, tajnik za formaciju i studije te odgojitelj braće s privremenim zavjetima Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda, ističe zgodu o savršenom veselju kao jedan od primjera koji najbolje oslikavaju svetost Franje Asiškoga jer govori o svecu bez uljepšavanja i sladunjavosti.

„Ja volim onog Franju – čovjeka“, kaže fra Gabrijel.

sv. Franjo Asiški i raspeti Isus / Foto: Mihael Varenica

Što je „savršeno veselje“?

Jednom su prilikom Franjo i brat Leon vraćajući se s puta u samostan razgovarali o tome što bi bilo savršeno veselje. Franjo mu objasnio što savršeno veselje nije; kad bismo cijeli svijet propovijedima obratili, kad bismo uspjeli iz pakla spasiti sve propale duše, kad bismo sve vukove i divlje životinje pripitomili, sve bolesnike i patnike ozdravili…

Vjernici čekaju u redu na čašćenje relikvija sv. Franje Asiškog / Foto: SAN FRANCESCO D’ASSISI/Facebook

Na koncu, pošto je bratu Leonu ponestalo ideja i mašte što bi to bilo, Franjo mu je otkrio: Kad bismo sad došli kući, ovakvi, promrzli, gladni, žedni i umorni i pokucali na vrata našeg samostana, a naš brat nas ne bi prepoznao i otjerao. I kad bismo mi to znali primiti s mirom u srcu – E, to je savršeno veselje, prepričao je franjevac.

Upravo ondje gdje čovjek vidi oskudicu i odbačenost, sv. Franjo i njegova manja braća vide radost jer „tek tada postajemo najsličniji Kristu, raspetome i odbačenome“, ističe fra Gabrijel.

Strah od poziva

I sami su franjevci, nasljedujući svoga Siromaška, svjesni da se mnogi mladi teško odlučuju odgovoriti na duhovni poziv, koji sa sobom nosi brojna odricanja – od materijalnih dobara do promjene obiteljskih i prijateljskih odnosa.

„Strah je normalan. Još od proroka Staroga zavjeta vidimo da je svaki poziv bio praćen strahom“, ističe franjevac. Svaki poziv, objašnjava, prolazi sličan put: najprije dolazi Božja inicijativa, potom oduševljenje, a onda i suočavanje s vlastitom malenosti. Čovjek zastane i zapita se: Tko sam ja?

I Mojsije se bojao, mucao je.

„Moj savjet uplašenima je: Ne znaš dok ne probaš! Ništa nećeš izgubiti ako odeš jedan vikend u samostan, možda čak i tjedan. Brojni samouvjereno kucaju na samostanska vrata pa nakon nekoliko dana otkriju da to ipak nije njihov poziv. I Bogu hvala, i to je jedan znak razlučivanja“, savjetuje svećenik.

Doživotni zavjeti sedmorice franjevaca / Foto: Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Blažene Djevice Marije

Što se tiče ulaska u samostan, nema puno nepisanih pravila. Dobna granica je otprilike od 15 do 35. Godišnje kroz franjevački samostan prođe 30-ak mladića, uglavnom borave u odgojnoj kući na Trsatu gdje su smješteni novaci. Dobro je onima koji razlučuju upoznati se s franjevaštvom kroz bliska im svjedočanstva novaka, objašnjava fra Gabrijel.

Svetog Franju se nasljeduje, svetom Anti se moli!

Da je Franjina poruka bliska i laicima, svjedoči  Karolina Kompes, župljanka Župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu, koju smo imali priliku upoznati dok je postavljala pitanje papi Lavu XIV. na franjevačkom susretu mladih u Asizu.

Deset je godina aktivna u župi i pučkoj kuhinji kod fratara, a piše i za njihov glasnik „Veritas“. Franjevačku župu opisuje kao posebnu po toplini, prijateljskom odnosu i izraženoj brizi za druge.

To su prepoznali i brojni mladi koji se okupljaju oko franjevaca u Zagrebu, ali i diljem Hrvatske – od prepunih klupa na Duhovno-duhovitim večerima na Svetom Duhu do brojnih zajednica Frame i OFS-a.

Duhovno-duhovite večeri / Foto: www.ofmconv.hr

Za kraj prisjetimo se Papinog poticaja franjevačkoj mladeži dok je odgovarao na Karolinino pitanje na susretu u Asizu.

„Od svetoga Franje učite evanđeosku radikalnost, koja je upravo suprotnost fundamentalizmu. Ona čovjeka ne čini slijepim ni nasilnim, nego osjetljivim, pažljivim i uvijek usmjerenim na nasljedovanje Isusa. Zato čovjeka čini poniznim i otvorenim za prihvaćanje svakoga.“

To nije lako, ali donosi veliku radost!

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Hrvatski katolički radio (@hkr_hkm)

Cijelu emisiju „Budimo mladi“ s fra Gabrijelom Bošnjakom, Ivanom Premušem i Karolinom Kompes poslušajte na plaformi HKR+.