Susret s mladima ispred Porcijunkule bio je jedan od središnjih događaja europskog susreta mladih vjernika „Go Assisi“ održanog u Asizu od 3. do 6. kolovoza u povodu 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškog. Odgovarajući na pitanje sudionice Karoline, Sveti Otac uputio je mladima praktičan poticaj za svakodnevni kršćanski život.
Sveti Oče, dobro jutro!
Zovem se Karolina. Dolazim iz Hrvatske, iz Župe i bazilike svetoga Antuna Padovanskoga u Zagrebu.
Odrasli smo u franjevačkim župama, uz pratnju braće franjevaca, učeći od svetoga Franje da se Evanđelje prije svega naviješta životom – radošću, jednostavnošću, bratstvom i blizinom svakom čovjeku.
Zahvaljujući tom iskustvu otkrili smo živu vjeru koja ne ostaje zatvorena unutar crkvenih zidova, nego postaje služenje, prihvaćanje i nada za druge. Danas, međutim, živimo u svijetu koji se brzo mijenja. Mnogi mladi teško pronalaze čvrsta životna uporišta, teško grade istinske odnose i otvaraju svoje srce Bogu.
I mi želimo biti vjerodostojni svjedoci Evanđelja ondje gdje živimo, studiramo i radimo, donoseći Kristovo svjetlo jednostavnim i bratskim stilom svetoga Franje.
Sveti Oče, koji biste savjet dali nama mladima koji smo odrasli u franjevačkoj duhovnosti kako bismo ostali autentični Kristovi učenici i svojim vršnjacima donosili nadu, a da pritom ne izgubimo radost Evanđelja, jednostavnost srca i onu blizinu ljudima koja svako kršćansko svjedočanstvo čini vjerodostojnim?
Odgovor Svetoga Oca
To se dogodilo u dijelu Europe koji je prije samo trideset godina iskusio rat i opasnu isprepletenost vjerske pripadnosti i nacionalizma. Franjevci su, međutim, stoljećima nadahnjivali dijalog i pomagali mirnom suživotu katolika, pravoslavnih i muslimana.
Danas ostati vjeran toj tradiciji blizine znači ići protiv struje: raditi na ozdravljenju povijesnoga pamćenja i ustrajno graditi pomirenje. Od kršćana će se sve više tražiti da budu graditelji mira u društvima koja su u napasti koristiti religiju kao sredstvo suprotstavljanja različitih identiteta. Zato ostati Kristov svjedok ostaje istodobno privlačan i zahtjevan poziv, jer širi um i srce izvan umjetno postavljenih granica, iznad strahova koje stvaraju loše informiranje i zidovi predrasuda.
Oduprijeti se kulturi moći i graditi civilizaciju ljubavi nije nešto što će ljudi odmah razumjeti ili prihvatiti. Od svetoga Franje učite evanđeosku radikalnost, koja je upravo suprotnost fundamentalizmu. Ona čovjeka ne čini slijepim ni nasilnim, nego osjetljivim, pažljivim i uvijek usmjerenim na nasljedovanje Isusa. Zato čovjeka čini poniznim i otvorenim za prihvaćanje svakoga.
To nije lako, ali donosi veliku radost.
Pokušajte sada na trenutak zamisliti ovo mjesto na kojem se nalazimo, ali prije osam stoljeća. Ovdje, usred otvorenoga polja, oko svetoga Franje okupile su se stotine mlade braće iz cijele Europe.
Pokušajte ih vidjeti onako kako ih opisuju Franjevački izvori:
„U skupinama – negdje četrdesetorica, drugdje stotina, drugdje osamdesetorica zajedno – svi zaokupljeni razgovorom o Bogu, molitvom, suzama i djelima ljubavi. Vladala je takva tišina i takva skromnost da se nije čuo gotovo nikakav šum.” (usp. Franjevački izvori, 1848.)
Ta je tišina suprotnost ratu, njegovu nasilju, povicima i okrutnosti. Prostirke na kojima su spavala ta braća, kao što su danas vaše vreće za spavanje, govore o miru.
To je Crkva: zajednica braće i sestara u koju su svi pozvani.
Dragi mladi, kako je lijepo zajedno razgovarati o Bogu i, u svjetlu njegove prisutnosti, razgovarati i o samome životu – o njegovoj ljepoti, njegovu otajstvu i njegovoj ozbiljnosti.
Svjedočite takav način života posvuda, osobito u vremenu u kojem nas tehnologija postupno odvraća od stvarnoga zajedništva, od susreta licem u lice sa stvarnim ljudima.
Sveti Franjo shvatio je da odabir siromaštva može približiti one koji su udaljeni, potaknuti susret i otvoriti prostor razmjeni darova.
Shvatio je da se Evanđelje ne može odvojiti od izbora Isusa Krista, koji je postao siromašan da bi nas obogatio (usp. 2 Kor 8, 9). Evanđelje je njegov život, njegov put i njegovo nepokolebljivo pouzdanje u Oca.
Kad se okupljamo u njegovo ime, on dolazi među nas (usp. Mt 18, 20), a radost koja ispunja naše srce slobodna je i iskrena (usp. Iv 20, 20). Ta radost naviješta Evanđelje više nego riječi i ne može ostati skrivena. Hvala.