Utakmica Hrvatske i Portugala na Svjetskom nogometnom prvenstvu, u kojoj su Vatrenima poništena čak tri pogotka, a posljednji nakon dugotrajne VAR provjere u 103. minuti, ponovno je otvorila pitanje koje nadilazi nogomet – gdje završava korisna pomoć tehnologije, a gdje počinje njezina dominacija nad čovjekom?
Rasprava koja se posljednjih dana vodi među sportskim djelatnicima i komentatorima zapravo zadire u puno širu temu – odnos čovjeka i tehnologije u suvremenom društvu.
Među onima koji su se osvrnuli na taj događaj je i fra Zvonimir Pervan. Na društvenim mrežama upozorio je da problem nije samo u jednoj sudačkoj odluci, nego u smjeru kojim nogomet ide.
„Robotizacija nogometa u konačnici dehumanizira ovu igru. Možda bi FIFA jednostavno trebala preporučiti igračima da obriju glavu ako žele izbjeći ovu besmislicu. Šalu na stranu, FIFA otvara opasan put pretvarajući tehnologiju u apsolutni kriterij“, napisao je.
Dodaje kako takav razvoj događaja ima posljedice koje nadilaze sport.
„To bi moglo imati ozbiljne posljedice i o tome se mora raspravljati daleko izvan vodstva FIFA-e. Nogomet riskira da postane potpuno podređen tehnologiji, zaboravljajući da je njegova najdublja uloga razvijati i obogaćivati našu ljudskost. Igra koja bi trebala uzdizati ljudski duh ne može biti gotovo u potpunosti prepuštena tehnologiji.“
The robotization of football is ultimately dehumanizing the game.
Maybe FIFA should just recommend players shave their heads if they want to avoid this nonsense. What a joke 😂 Jokes aside, FIFA is opening a dangerous path by turning technology into an absolute criterion.(1/3) https://t.co/Kn99HLZrFV
— Zvonimir Pervan (@p_zvonimir) July 4, 2026
Fra Zvonimir se posebno osvrnuo i na izjavu FIFA-ine stručnjakinje za VAR Lade Rojc da „moramo vjerovati tehnologiji“, smatrajući kako upravo ta rečenica razotkriva dublji problem današnjeg društva.
Tehnologija je korisna i može biti izvrsna pomoć čovjeku, ali nije predmet vjere. Kad dođeš do točke da kažeš da joj ‘moramo vjerovati’, valja se doista preispitati kuda plovi naša barka. Smjer treba biti drugačiji – tehnologijom se valja mudro služiti, a ne bezrezervno joj se prepustiti i vjerovati.
Sličnu misao donosi i talijanski dnevnik Avvenire, koji upozorava da ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo predstavlja možda tehnološki „najsofisticiraniji“ turnir u povijesti koji stvara ono što autor naziva „tvornicom savršenog nogometa“.
No, ističe, problem nije u samoj tehnologiji.
„Ono što izaziva zabrinutost nije tehnologija sama po sebi, nego iskušenje da je pretvorimo u apsolutni kriterij. Možda je upravo obilježje našega vremena pokušaj da uklonimo svaku neizvjesnost.“
Autor primjećuje kako je upravo Svjetsko prvenstvo pokazalo i granice takvog pristupa. Zanimljivo, još jedna sudačka polemika (Švicarska – Katar) nije nastala zbog ljudske pogreške, nego zbog tehničkog sustava koji bi pogreške trebao ukloniti.
„Nekada smo raspravljali o pomoćnom sucu koji nije dobro vidio situaciju. Danas raspravljamo o algoritmu, protokolu, softveru ili komunikaciji između VAR sobe i glavnog suca. Kao da nam je sve teže prihvatiti da je određena doza nesavršenosti sastavni dio svake ljudske djelatnosti.“
U završnici autor zaključuje da upravo nesavršenost čini sport ljudskim.
Ljepota sporta ne leži u preciznosti strojeva, nego u krhkosti čovjeka. Tehnologija može učiniti nogomet pravednijim i sigurnijim, ali ga vjerojatno nikada neće učiniti potpuno predvidljivim.
Društvo koje više ne priznaje pravo na pogrešku riskira izgubiti i pravo na iznenađenje i oproštenje. Nema slobode bez mogućnosti neuspjeha, ni autentične ljudskosti bez one krhke nesavršenosti koju nijedan algoritam neće moći izbrisati.“
Ova razmišljanja zanimljivo se podudaraju s naglascima prve enciklike Lav XIV. Magnifica humanitas, u kojoj Papa upozorava da razvoj umjetne inteligencije i novih tehnologija mora ostati u službi čovjeka, a ne postati njegov gospodar.
Duh Sveti danas nas poziva na preispitivanje u pogledu našeg odnosa prema tehnologiji i aktualnoj digitalnoj revoluciji.
Znanstvena otkrića talenti su povjereni čovječanstvu kako bi ono donijelo plod (usp. Mt 25,14-30). Tehnologija može liječiti, povezivati, obrazovati i čuvati naš zajednički dom; ali može i dijeliti, odbacivati, stvarati nove oblike nepravde.
Apstraktno gledano, tehnologija sama po sebi nije rješenje za probleme čovječanstva, baš kao što sama po sebi nije ni zlo; no gledajući konkretno, nije neutralna, jer poprima lice onoga tko je osmišljava, financira, regulira i koristi.
Stoga prvotni izbor nije između »da« ili »ne« tehnologiji, nego između izgradnje Babilona ili obnove Jeruzalema; između moći koja želi gospodariti nebesima i naroda koji, u prisutnosti Božjoj, zajedno radi na obnovi zidina bratskoga suživota.
Govoreći o umjetnoj inteligenciji, Papa poziva da se ona „razoruža“, odnosno oslobodi logike apsolutne moći i kontrole te usmjeri prema izgradnji društva koje čuva ljudsko dostojanstvo, slobodu i odgovornost.