Bl. Jakov Zadranin bio je franjevački časni brat. Rođen je oko 1400. godine u Zadru. Roditelji su mu Leonardo i Blaženka-Beatrice Varinguera (Varingez, Varianđec ili slično).

„Zadar nije bio samo rodno mjesto bl. Jakova, nego i prostor gdje je prvi put osjetio Božji glas i prohodao duhovnim putem. U Zadru je zakucao na vrata franjevačkog samostana. Tu je rekao svoj da Bogu, ne kao svećenik, nego kao ponizni brat laik, redovnik koji je odabrao skroviti put.“

Iz Zadra je pošao u Italiju i ondje boravio u franjevačkim samostanima u Bariju, Cassanu, Conversanu i Bitettu. Imao je razne službe – od kuhanja za braću i bolesnu sirotinju, do vrtlarenja i skupljanja milostinje po obližnjim mjestima.

„Bio je kuhar, molitelj, brat laik. Vatru na ognjištu pretvarao je u razmatranje o Božjoj blizini. Pripremajući hranu, razmišljao je o kruhu života. Tajna njegove svetosti bila je u vjernosti običnom, svakodnevnom poslu, molitvi, šutnji, pokori.“

Jakov je živio 96 godina, nadprosječno za ono doba. Iako je već bio u poodmakloj dobi istaknuo se u njegovanju i tješenju bolesnika 1483. godine za vrijeme kuge u Bitettu. Odlazio je pomagati po kućama i njegovati bolesnike. Izmirivao je zavađene ljude. Pamte ga po blagosti i dobrotvornosti.

Priča kaže da je bio blag toliko da se jedan zec sakrio pod njegov habit dok su ga natjeravali psi.

Zato ga se prikazuje kao fratra sa štapom i prosjačkom torbom uz kojeg bezbrižno skakuće zec.

svetište bl. Jakova Zadranina u Bittetu / Foto: Ines Grbić

Bl. Jakov Zadranin upamćen je kao ustrajni molitelj koji je često bdio u Gospinoj crkvi, gdje se djetinje molio pred njezinim likom. Često je meditirao a braća su ga znala naći u zanosu molitve uplakana, ili kako mu dok kuha suze padaju u lonac ili pak uzdignutog od zemlje, da levitira.

„Bl. Jakov ne zove na velike podvige, nego na veliku vjernost. On je naviještao evanđelje svojim životom, uz ognjište, iz kuhinje, iz šutnje, molitve i predanja Bogu. Njegova svetost nije stvar riječi, nego djelo života.“

Bog je preko njega činio mnoga čudesa.

Primjerice, čudesno je ozdravio dječak, koji je 26. veljače 1956., nakon teške prometne nesreće imao slomljenu lubanju. Lubanja se nakon njegove zagovorne molitve Bogu ubrzo i čudesno ispravila i dječak je ozdravio (Glas Koncila 52/1999., str. 26.).

bl. Jakov Zadranin / Foto: Ines Grbić

Bl. Jakov Zadranin je u svoje starije dane čeznuo za domovinom slično kao i sv. Leopold Bogdan Mandić kasnije.

„Bl. Jakov je hodao istim ulicama Zadra kao i mi. Gledao je istu zadarsku obalu, Velebit, otoke, molio pred istim oltarima. I upravo ondje je Bog dotaknuo njegovo srce. (…) Povezanost s bl. Jakovom je poziv na odgovornost i nadu. Odgovornost, jer i mi koji dolazimo iz istog kraja, nosimo njegovu baštinu. Nada, jer ako je Bog u Jakovu prepoznao svetost, može i u svakome od nas.“

Tijelo mu je do danas ostalo neraspadnuto što je njegovoj braći bio znak njegove svetosti. Blaženim ga je proglasio 29. prosinca 1700. papa Klement XI.

tijelo bl. Jakova Zadranina / Foto: Ines Grbić

U novije vrijeme bliži se kraj postupka za njegovo proglašenje svetim. Dana 30. studenoga 1999. prihvaćena je Pozicija o njegovim krepostima i svetosti. U Albaniji je 23. lipnja 2005. posvećena nova crkva njemu u čast. Očekuje se još jedno čudo po njegovom zagovoru i proglašenje svetim. Za to treba moliti i plodovi će sigurno doći.

MOLITVA ZA PROGLAŠENJE SVETIM BL. JAKOVA ZADRANINA

O sveti i milosrdni Bože,
Ti koji uzvisuješ ponizne i po njima činiš velika djela,
molimo Te da proslaviš svoga poniznog i vjernog slugu, blaženog Jakova,
da bi u Crkvi, sveopćem sakramentu spasenja, imali još jedan svijetli primjer
koji će nas poticati i učiti prepoznavati i ljubiti Tebe u našoj braći.
Njegovom zagovoru povjeravamo svoje potrebe…,
uvjereni da ćemo biti uslišani.
Po Kristu, Gospodinu našem.
Amen.

Citati su preuzeti iz homilije zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića u Bittetu, na povratku hodočasnika s nacionalnog hodočašća u Rim u Svetoj godini 2025.