Samostan kao „duhovna tvrđava“

Svečani blagoslov kipa bl. Alojzija Stepinca u Karmelu u Brezovici predvodio je, u srijedu 15. travnja, mons. Zlatko Koren, rektor Zagrebačke katedrale i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog.

Karmel u Brezovici utemeljio je, uoči Drugog svjetskog rata, sam blaženik kao duhovnu tvrđavu Zagrebačke nadbiskupije i cijelog hrvatskog naroda.

„Štoviše, želja mu je bila imati četiri takve tvrđave na području svoje nadbiskupije. Tako je, vođem tom željom pozvao dvije sestre Hrvatice iz austrijskih karmela, s. Reginu Tereziju Trbljanić i s. Mariju Josipu Laufer, a malo nakon toga još dvije s. Mariju Tereziju Torović i s. Mariju Agnezu Junačko.“

Na Mariju Pomoćnicu, 24. svibnja 1939., stupile su prve dvije karmelićanke na tlo Brezovice, a već na Badnjak 24. prosinca 1939. nadbiskup Stepinac je kanonski utemeljio prvi hrvatski Karmel.

„Sestre su živjele prvih pet godina u nadbiskupskom ljetnikovcu – Dvorcu, da bi 14. travnja 1944. godine preselile u sadašnji Karmel. Točno na današnji dan, 15. travnja 1944. slavio je naš blaženik prvu svetu misu u novosagrađenom Karmelu upravo u toj misnici i albi koju je umjetnički izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi. U znak zahvalnosti sestre su, uz pomoć prijatelja i dobročinitelja Karmela, dale podići ovaj kip na čast bl. Aloziju Stepincu“, istaknuo je župnik.

Dok sam ja oblikovao kip rukama, one – karmelićanke su ga oblikovale molitvom i predanjem…

Autor kipa Tomislav Kršnjavi je između ostalog posvjedočio kako je danas poseban dan o kojem se dugo sanjalo i za kojeg se dugo molilo.

„Do sada sam kip Alojzija već oblikovao puno puta, i uvijek sam oblikovao novu kompoziciju njegovog lika, želeći time izraziti duboku slojevitost njegove osobnosti, ljepotu i bogatstvo njegove svete duše. Nova kompozicija tako naglašava na poseban način određeni vid njegove karizme, dara Božje Milosti kojom se Bog proslavljao u njegovom životu.“

Stepinac u mladomisničkom ruhu

Objasnio je da je Stepinca, u dogovoru s redovnicama, „obukao“ u litugijsko ruho koje je nosio na prvom euharistijskom slavlju u Karmelu. Također, su odlučili da kip bude postavljen prilazu Karmela dočekujući s blagoslovom sve hodočasnike koji posjećuju Karmel i njegove sestre.

„Samo liturgijsko ruho koje sam oblikovao značajno je i po tome što je to upravo njegova mladomisnička misnica koju su mu darovali njegovi roditelji, a čija se simbolika tako proročki pokazala u njegovom životu. Veliki vezeni križ na leđima s monogramom Isusovim postao je veliki križ njegova životna puta, križ koji je Alojzije tako hrabro ponio i nosio do kraja. Pokušao sam oblikovati njegovu figuru u blagom i čvrstom stavu, u nježnoj, ali odlučnoj kretnji pouzdanja u Božju Providnost“, posvjedočio je kipar.

Blaženikov kip svečano je otvorio vlč. Ivan Vučak. Uslijedila je blagoslovna molitva uz prošnje i kađenje kipa tijekom koje se pjevala pjesma „Blaženi naš Kardinale“.

Obred je završio omiljenom blaženikovom pjesmom „Ljiljane bijeli“ s kojom je procesija došla u samostansku crkvu gdje je počelo svečano misno slavlje koje je predslavio mons. Koren.

Blagoslov kipa blaženog Alojzija Stepinca u Brezovici / Foto: Snježana Kirinić

„Nitko kao on nije osjećao bìlo roda našeg kada je (…) zborio: Ako svaki narod ima pravo na svoju državu, zašto bi se to pravo branilo jedino hrvatskom narodu. I nitko kao on nije s dubokim uvjerenjem osjećao i zborio kako će se komunistička ideologija urušiti i time iščeznuti… To je proročki govor našeg blaženika sveta života,“ istaknuo je propovjednik.

Osvrnuo na tri slike koje govore da: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“

Prva slika je bila Stepinac, studenti i slikari.

Naime, u dramatičnim okolnostima pred kraj Drugog svjetskog rata bili su u pitanju životi mnogih slikara i umjetnika. Naš blaženik se hrabro očitovao u spašavanju ljudskih sudbina bez kojih bi zasigurno hrvatska umjetnost danas bila znatno osiromašena.

O tome nam govori događaj s Krstom Hegedušićem kojeg je bl. Alojzije sklonio s obitelji u Mariju Bistricu i povjerio mu zadaću da preuzme oslikavanje svetišta jer je bio stavljen na listu talaca Gestapoa. Njemu su bili pridruženi slikari koji su također bili ugroženi od ustaških vlasti i mobilizacije kao suradnici na tom projektu. Tu se moglo vidjeti kako: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“

Druga slika: Stepinac i Meštrović.

Naime, Stepinac je spasio velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića iz zatočeništva u kojeg ga je stavio ustaški režim. Sam Meštrović je jednom prilikom rekao da se Stepincu nije mogao odužiti da ga izbavi iz komunističke tamnice, kao što je on njega izvukao preko Pape iz ustaške tamnice, te je poručio jugoslavenskoj vladi da će Stepinac odnijeti pobjedu kod kuće i u vanjskom svijetu, jer će se saznati da je pravedan, pa ma kako i na koliko ga njihovi sudovi osudili. I ta slika naglašava: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“

kip bl. Alojzija Stepinca u Karmelu u Brezovici / Foto: Tomislav Kršnjavi (uz izmjene)

Treća slika: Stepinac i glazba, odnosno skladatelj Boris Papandopulo.

Blaženik je uglednom hrvatskom skladatelju omogućio skladanje Hrvatske mise u d-molu koja je postala glazbeni otisak hrvatske tradicije i povijesti, te se ponovno očitovalo da: „Dobro ostaje! Ljepota pobjeđuje!“

„Danas sudjelujemo u osobitu trenutku“, naglasio je propovjednik. „Stepinac izlazi na putove i trgove našega grada nošen našim životima. Nakon Tomislava Ostoje i njegova Stepinca na trgu kraj gimnazije u Utrinama, nakon Kuzme Kovačića i njegova Stepinca u parku uz vojni ordinarij na Ksaveru, nakon Vida Vučaka i njegova Stepinca pred crkvom u Travnom, došli smo do Tomislava Kršnjavoga i njegova Stepinca pred Karmelom u Brezovici. Niz je osobitosti ovog lika, jednu dragocjenu otkrivam koju sam Tomislav svjedoči:

Dok sam ja oblikovao kip rukama, one – karmelićanke su ga oblikovale molitvom i predanjem… Alojzijev pogled oblikovao sam jedva vidljivim, gotovo da spava u pouzdanju i predanosti, ne motreći strahote koje su mu za života dolazile u susret, već pogledom okrenuta u nutrinu, u Gospodina bez kojega se ništa ne može učiniti i koji jedini daje pravi mir“, istaknuo je rektor Zagrebačke katedrale.

Na kraju homilije citirao je riječi nadbiskupa Dražena Kutleše:

Sve zemaljsko prolazi, sve je krhko, sve može u trenutku nestati. Samo ono što je u Bogu ostaje. Uskrs nas poziva da nanovo posložimo ljestvicu vrijednosti: prvo Bog, onda sve drugo. Onaj tko traži ono što je gore, nije nezainteresiran za zemaljsko. Takav najdublje voli svijet jer ga gleda Božjim pogledom.