Pograbe sina njegova ljubljenoga, ubiju ga i izbace iz vinograda. (Mk 12, 8)

Liturgija dana (1. lipnja):

Prvo čitanje:
2Pt 1,1-7
Obdario nas je dragocjenim obećanjima da postanete zajedničari božanske naravi.

Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas.
Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega!
Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umaknuvši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.
Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje, spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav.

Psalam:
91,1-2.14-16
Bože moj, u tebe se uzdam!

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«

»Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji.«

»Spasit ću ga i proslaviti,
nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat mu spasenje svoje.«

Evanđelje:
Mk 12,1-12

U ono vrijeme: Uze Isus svećenicima, pismoznancima d starješinama zboriti u prispodobama:
»Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugoga slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.«
»Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.
Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.
Niste li čitali ovo Pismo:
Kamen što ga odbaciše graditelji,
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo,
kakvo čudo u očima našim!«
I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

Poštovane slušateljice i slušatelji, predraga braćo i sestre u Kristu, sve vas srdačno pozdravljam na početku ovog novog tjedna, čudesnog niza od sedam neponovljivih dana, koje nam dobri Bog daruje kako bismo se radovali životu, a iznad svega kako bismo ljubili – Boga i bližnjega, onako kako nas je Krist poučio – i kako nas je ljubavlju svojom zadužio.

Osim danima kojima nas ljubi i daruje naš Bog, on nas ljubi i kroz svoju riječ koja gori Duhom Svetim, i u nama užiže plam Božjega svjetla.

Danas to čini kroz sliku vinograda. Vjerujem da vam je poznato – živjeli na selu ili u gradu – koliko li je samo rada i truda potrebno uložiti kroz cijelu godinu u jedan vinograd kako bi on urodio plodovima. Rezidba, kopanje, vezanje mladica, košnja trave, špricanje, i još mnogo toga nužno je tokom cijele godine. Poznata je poslovica kako vinograd treba slugu, a ne gospodara. No, u današnjem Evanđelju primijetimo nešto neobično! Gospodar vinograda koji ga je posadio, ogradio, načinio u njemu i tijesak i kulu – nakon tolikog uloženog truda – daje ga u najam.

Slika vinograda slika je Kraljevstva Božjega i neizmjernog dara spasenja koji se na nas izlio iz Božjeg srca smrvljenoga na Križu, a taj dar primamo svjetlom vjere i čuvamo ga u škrinji svojega srca.

Ovim darom koji daje smisao našem životu, našim patnjama i radostima, rađanjima i umiranjima, Bog nam je darovao neshvatljivo povjerenje, i ključ rajskih dveri. Trebali bismo biti neizmjerno radosni i počašćeni ovim darom neba i Božjom ustrajnošću kojom neumorno traži put do svake ljudske duše.

Isus Krist, Bog na način čovjeka – poput Božanskog grozda na križu bio je istiješnjen u tijesku Očeve pravednosti. Njegova Krv potekla je do svakog mjesta gdje se slavi euharistija – i ostala je trajno s nama da hrani naše duše kako bi opstale u pustinji svijeta, da pere naše grijehe i da nas sačuva od Sotone.

Svaka naša crkva i kapela tijesak je nebeskoga Oca u kojem kamen Božje ljubavi cijedi u kalež Vječnoga spasenja vino nebeske gozbe, koje donosi radost neprolaznu, radost koja uspravlja klonule, radost koja oživljuje suhe kosti i brda poravnava.

Kamen što ga odbaciše graditelji – postade kamen zaglavni! S njime nam je sve darovano, kako nas podsjeća poslanica Rimljanima: „Bog opravdava, tko će protiv nas? On ni Sina svoga ne poštedje, kako nam onda neće s njime sve darovati?“ Bog je uistinu sve za naše spasenje učinio.

Bog je posadio vinograd – svoju Crkvu, usred njega načinio tijesak – koji je Križ Spasitelja našega Isusa Krista, i usred vinograda načinio je kulu – naše crkve.

Uistinu nam je sve darovano. Na nama je da u ovom danu otkrijemo ovu radost, i da je uzvratimo Bogu onoliko koliko nam je to moguće, znajući da će na kraju naš život donijeti bogat urod i plod, jer sve je za nas učinio i pripremio naš Bog – dobri vinogradar.

On neka vas u ovom danu vodi, čuva, blagoslovi, u ime Oca, i Sina, i Duha Svetog!