Slavlje Kristova uskrsnuća temeljno je slavlje i središte cijele crkvene godine. Vijest o Isusovu uskrsnuću prodire kroz prostor i vrijeme.

Ta vijest doprla je sve do današnjih dana nošena vjerom i ljubavlju generacija Isusovih učenika, koji su zbog vjere u uskrsloga Krista često bili mučeni i ubijani.

Svima koji žele osjetiti njegovu uskrsnu blizinu i ući u njegovo svjetlo, današnji evanđeoski odlomak donosi iskustva prvih učenika.

Tog jutra, prvog dana u tjednu, zajednica Kristovih učenika, koju predstavljaju Marija Magdalena, Ivan i Petar, odlazi na grob.

Marija Magdalena dolazi rano, dok je još mrak.
To nije samo opis vremena dana.

Opis je to stanja njezina srca.
U njezinoj duši još je noć.

Umjesto da traži Gospodina, traži grob na kojem bi plakala.

Grob / Foto: Robert Anic/PIXSELL

U noći u kojoj je žalost zamračila njezino srce ona ide potražiti onoga kojega ljubi. Isus je za nju dragocjena uspomena, bio je njezin učitelj, njezina nada. Sada je ostalo samo sjećanje.

Dolazi na grob ne da susretne živoga, nego da oplakuje mrtvoga. Ona ljubi Isusa, ali još ne vjeruje u uskrsnuće. Njezina je ljubav iskrena, ali još uvijek vezana uz prošlost.

Vidi odvaljen kamen s groba, ali ostaje vani i ne istražuje dalje.

Uzrujana i neutješna, trči ostalim učenicima reći da je netko ukrao Isusovo tijelo.

Započinje uskrsna utrka. Petar i Ivan trče na grob.

Petar ulazi u grobnicu i „ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose složen na jednome mjestu“. Shvaća da Isus nije ukraden i ostaje zbunjen.

Isus i Marija / Foto: Canva

Petar predstavlja čovjeka kojega vode razum i volja.

Ne shvaća da Isusovo uskrsnuće kao stvarni događaj nije dokazivo u smislu kako dokazujemo prirodne pojave.

Evanđelist Ivan ne prešućuju kako Petar, buduća glava Crkve, nije odmah povjerovao da je Isus uskrsnuo.

Činjenica Petrova nesnalaženja svjedoči da Isusovo uskrsnuće nisu izmislili njegovi učenici, nego da i njima uskrsnuće predstavlja nerazrješiv problem. Razum, na temelju povoja koji su bili uredno složeni na jednome mjestu, zaključuje da Isusa nitko nije ukrao.

Razum vidi činjenice, ali sam po sebi ne može učiniti drugi korak, korak vjere u uskrsnuće.

Petar vidi znakove, ali još ne vidi smisao.

Napokon dolazi Ivan koji s Petrom ulazi u grobnicu. Njegov je način traženja drukčiji.

Evanđelje zapisuje da Ivan „vidje i povjerova“. Ivan se otvara vjeri, ne poriče zahtjeve razuma, već „vidje i povjerova“.

On se prepušta voditi ljubavlju zbog čega otvara oči tajanstvenoj stvarnosti uskrsnuća.

Uskrsnuće / Foto: Canva

Ivan vidi srcem, a srce koje ljubi – shvaća i vjeruje. Tko je iskusio Božju ljubav, može vjerovati u uskrsnuće. On zna da je ljubav jača od smrti i da vrijedi i poslije smrti.

Evnđelje bilježi još jedan detalj:

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka.

Vani je mrak, ali prije svega mrak je u srcu učenika. Na uskrsno jutro, još za mraka, Marija Magdalena ide na grob.

Možda cijelu noć nije spavala, možda od Velikog petka nije oči sklopila. Zbog subotnjeg počinka nije smjela hodati i, čim je to Zakon dopustio, već po noći, kreće na Isusov grob.

Kad Bog zahvaća život pojedinca, podiže na noge, ne da spavati, jer se događa preokret i nastaje novi svijet.

S Božjim zahvatima nastaju pomaci i zaokreti.

Naše je vrijeme možda najdramatičnije svjesno odsutnosti Uskrslog iz osobnog i obiteljskog života, i nadasve iz društvenog života.

Ako nismo svjesni tog nedostatka, ne možemo se naći uz Mariju Magdalenu i dvojicu učenika.

Prazan grob / Foto: Depositphotos

Prazan grob poziva nas da se zagledamo u Krista, u tu ljubav koja je od mrtvih ustala i zauvijek uskrsnula.

Trajno svjedočanstvo vjere u uskrsnuće na osobit je način kršćansko slavljenje Uskrsa i slavljenje svake nedjelje, tog tjednog Uskrsa.

Nedjeljna okupljanja vjernika započinju od Isusova uskrsnuća.

Isus se od dana uskrsnuća svakog prvog dana po suboti ukazivao svojim učenicima.

I mi danas ovom uskrsnom euharistijom trčimo iz naših tama, još za mraka, uskrslom Kristu tražeći njegovo neizmjerno milosrđe i ljubav.

Taj ljudski dodir sa Uskrslim događa se i po svetoj pričesti u kojoj pod prilikama kruha i vina primamo njegovo otajstveno tijelo.

Po tom se dodiru i blagovanju u nas izlijeva božanski život i mi postajemo dionici uskrsnuća.

Uskrs ne uklanja sav mrak iz našega života, ali u naš mrak unosi svjetlo.

Ne uklanja odmah sva pitanja, ali nam daje sigurnost da smrt nema posljednju riječ. Prazan grob govori da Bog djeluje upravo ondje gdje se čini da je sve završeno.

Uskrs / Foto: Depositphotos

Možda je i danas u nekom dijelu našega srca još mrak. Možda smo izgubili sigurnost, zdravlje, mir, nadu…

Uskrs nas poziva da ne ostanemo u mraku. Isusov prazan grob znak je da je svjetlo već započelo i da Bog često dolazi dok je još mrak.

Slavlje Uskrsa poručuje nam da je Bog jači od smrti, da je svjetlo jače od tame i ljubav jača od groba.

Zato danas molimo za milost Ivanova pogleda, da i mi vidimo i povjerujemo. Da ne vidimo samo ono što nedostaje, nego onoga koji je živ i koji je uskrsnuo.

U toj vjeri i radosti susreta s praznim grobom i uskrslim Kristom neka je svima sretan i blagoslovljen Uskrs! 

Uz dopuštenje uredništva, homiliju preč. Mata Gašparovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na mrežnoj stranici Vjesnika.