Na kraju izlaganja relikvija svetog Franje Asiškoga imali smo priliku moliti pred njima i posjetiti mjesta na kojima je Svetac iskusio, i nama izmolio, velike milosti.
Na početku Godine sv. Franje povodom 800. obljetnice preminuća, prvi put u povijesti njegove su relikvije izložene na čašćenje hodočasnicima iz cijeloga svijeta. Iznad njegova groba, u donjoj crkvi bazilike sv. Franje u Asizu, od 22. veljače do 22. ožujka, čašćenje im je iskazalo 370 tisuća hodočasnika.
Posljednjih dana izlaganja Asiz je posjetila i ekipa HKM-a.
oprosna vrata donje crkve bazilike sv. Franje Asiškoga / Foto: HKM
Tijekom čašćenja relikvija među hodočasnicima su vladale potpuna tišina i sabranost.
Iako je svakih pola sata kroz crkvu prolazilo 800 hodočasnika, posljednja dva dana i 900, kako su domaći fratri primijetili, nitko nije snimao selfije, nego su prolazili u divljenju, uz dostojanstven poklon, noseći zagovorne molitve.
relikvije sv. Franje Asiškoga / Foto: Vatican Media
Nama je to bila prva postaja hodočašća iako dan ranije nismo znali hoćemo li uopće moći ući jer nismo imali rezervirane propusnice. No, sv. Franjo nam je otvorio svoja vrata, kao i mnoga druga idućih dana.
Nakon čašćenja relikvija susreli smo skupinu hodočasnika iz Hrvatske. S nama su podijelili dojmove i nakane:
Motivacija za dolazak na ovo hodočašće bilo je osluškivati glas svetoga Franje i nešto dublje naučiti o svetome Franji.
Ivan, Župa Srca Isusova, Zadar
Inače sam u Franjevačkom svjetovnom redu. Došla sam krenuti stopama svetog Franje, odnosno kako je on išao, vidjeti malo izbliza što je sveti Franjo prošao.
Znam da je teško, teško je suživjeti se s onim što je on radio i kako je živio, ali voljela bih tu žarku ljubav kojom je on ljubio Krista, da se jednostavno dam poučiti i u srcu taj plamen ljubavi nekako razgaliti, otvoriti.
Vera, Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića, Dubrava
Došao sam se naučiti biti ponizan kao sveti Franjo.
Željko, Župa Presvetog Trojstva, Karlovac
hrvatski hodočasnici u Asizu / Foto: HKM
Razgovarali smo i s fra Josipom Ivanovićem, gvardijanom šibenskog Samostana sv. Frane, koji je došao pomoći subraći franjevcima konventualcima. Naglasio je da nije riječ samo o proslavi okrugle obljetnice nego o događaju s mnogo dubljim značenjem.
Filip Ećimović i fra Josip Ivanović / Foto: HKM
„Sveti Franjo živi, doista, ne samo u ovome spomenu ovih 800 godina od njegove smrti, od svih ovih događaja koje smo proslavili prošle godine, nego živi u ljudima koji nasljeduju njegov primjer.
To je ono što je mene osobno iznenadilo kod ovih hodočasnika koje susrećem, s kojima razgovaram, koje ispovijedam i to je ono što je lijepo.
Neki ostaju doista iznenađeni tom njegovom malenošću, odnosu tim sjemenom.
Njegov sjeme je donijelo ploda, naše sjeme pokušava pokušava donijeti plod danas.
Franjo je jedan univerzalan brat, u svojoj želji da bude i da postane blizak odnosno brat svima.
Nitko od nas ne može iskočiti iz vlastite kože sa svim našim slabostima i grijesima, a to je Franjo tako lijepo i tako normalno, tako ljudski pokazao, ali se možemo suočiti s našom nevjerom, s našim grijesima, s našim slabostima i boriti se protiv njih – to svakako možemo.
To je on pokazao svojim životom.“
završetak hodočasničkog kruga – izlaz iz Svetog samostana / Foto: HKM
Stopama svetog Franje od bogataša do Serafskog oca
Nakon susreta sa sv. Franjom, čašćenja njegovih relikvija, krenuli smo na put njegovim stopama i posjetili važna mjesta u njegovom životu: od obraćenja do svetosti.
Posjetili smo sveta mjesta na kojima su se dogodile značajni trenutci u njegovom životu: spoznaje, molitve, velikih milosti, sve do mjesta preminuća. Dotaknuli smo zidove ćelija i špilja u kojima je molio, tvrdi i hladni kamen na kojem je spavao. Molili smo pred raspelima i slikama pred kojima je primao Božja dobra i donosio nove odluke.
kip sv. Franje koji shvaća da želi služiti pravom Gospodaru a ne zemaljskom / Foto: HKM
1. Crkvica svetog Damjana
Kad je Franjo jednom molio u crkvi svetog Damjana, Gospodin mu je s križa progovorio i rekao: „Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je!“ Najprije se trudio fizički obnoviti crkvu koja je bila u ruševnom stanju, a zatim je svojim životom i svetošću obnavljao Kristovu Crkvu molitvom, pokorom i djelima ljubavi.
raspelo u crkvici sv. Damjana / Foto: HKM
Kao što nam je poručio fra Josip:
„Svatko treba susresti onaj pogled s križa svetog Damjana i postaviti vlastito pitanje: Gospodine, što želiš da učinim?
I onda kada je čovjek vrlo nisko, kada je pao na svim mogućim stranama vlastitoga života, mislim da mu upravo to pitanje: Gospodine, što želiš da učinim? može pomoći.
Pogotovo ako je čovjek otvoren nekakvoj Božjoj novosti, Božjim novitetima, onda će čuti onaj odgovor koji je, vjerujem, za svakoga od nas kao i u Franjom slučaju identičan:
Popravi moju crkvu koja se, kako vidiš ruši. Odnosno, uz pomoć moje milosti popravi najprije samoga sebe, a onda od onoga što si dobio možeš dati i drugima.“
2. Prvi samostan u Rivotortu
Crkva u Rivotortu sagrađena je oko obnovljenog kompleksa dviju kamenih koliba koje su, prema predaji, činile prvi samostan u kojem je Franjo obitavao s prvom braćom.
prvi franjevački samostan u Rivotortu / Foto: HKM
Franjin način života
Kameni zidovi, siromašan habit i sve nevjerojatne priče o svetom Franju govore o njegovoj odlučnosti da kroz odricanje, pokoru i patnju stigne do sve veće ljubavi.
habit sv. Franje Asiškoga na La Verni / Foto: HKM
Kako je sam govorio, zaručio se s Gospođom Siromaštinom.
3. Bazilika Svete Marije Anđeoske i Porcijunkula
Još jedna crkva u sebi skriva franjevačko blago – unutar bazilike Marije Anđeoske nalazi se Porcijunkula, Franji veoma draga kapela koja se naziva kolijevkom Franjevačkog reda.
bazilika Marije Anđeoske u Asizu (Porcijunkula) / Foto: HKM
Braća benediktinci darovali su Franji kapelu, no prema njegovoj je želji ostala u njihovom vlasništvu pa im je zauzvrat jednom godišnje slao „najamninu“: košaru punu ribe.
Nije htio posjedovati ništa na ovom svijetu. Ipak, u Porcijunkuli je osjećao snažnu prisutnost anđela te je za nju rekao braći: „Ako vas iz nje izbace na vrata, vratite se kroz prozore.“
Porcijunkula u Asizu / Foto: HKM
Svi koji ju pohode svakodnevno mogu izmoliti potpuni oprost (uz uobičajene uvjete). Ovu povlasticu Franjo je izmolio 1216. godine od pape Honorija III., a od tada se razgranala u mnoge mogućnosti.
Tijekom ove godine, prema Dekretu o potpunom oprostu Apostolske pokorničarne potpuni oprost za sebe ili dušu pokojnika može isprositi svatko tko hodočasti u bilo koju franjevačku crkvu ili se, ako je spriječen, duhovno sjedini s jubilejskim slavljima.
4. Crkva svetog Franje u Gubbiju
Poznato je da je sveti Franjo bio ljubitelj životinja jer je u njima promatrao Božju slavu u stvaranju. Također, životinje su mu bile posebno naklonjene. Propovijedao je pticama i ribama, a u Gubbiju je čak uspio pripitomiti jednog vuka koji je mještanima krao blago iz stada.
sv. Franjo i vuk, Gubbio / Foto: HKM
Bilo je dovoljno da sveti Franjo zamoli „brata vuka“ da to više ne čini i dogovori da će ga mještani hraniti.
Gubbio / Foto: HKM
5. Samotište Carceri
Franjo se volio povlačiti u samoću da bi osluškivao Božji glas u tišini. Carceri ponad Asiza jedno je od takvih samotišta u koja se povlačio zajedno s braćom.
Carceri / Foto: HKM
Brojni sveci spavali su na podu, daskama ili položenim ljestvama, a Franjo je spavao na kamenu. Ovo mu je bio ležaj:
špilja sv. Franje, Carceri / Foto: HKM
6. Svetište i samostan u Grecciu
Gradić Greccio čuva spomen na prvo uprizorenje Kristova rođenja, prve žive jaslice.
Pokraj kapele nalazi se velika izložba jaslica iz cijelog svijeta, no među njima nema izvornih Franjinih jaslica jer one nisu napravljene od figurica. Mještani su bili pastiri, uz vola i magarca, a Isus je stvarno bio prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
špilja prvih jaslica, Greccio / Foto: HKM
U samostanu je očuvan trošni drveni kor u kojem su braća molila, a blizu kapele jaslica može se vidjeti kako je izgledala ćelija od golog kamena gdje je Franjo boravio.
Greccio / Foto: HKM
7. Fonte Colombo
U osami samostana Fonte Colombo sveti Franjo napisao je Pravilo Reda manje braće koje je 1223. godine odobrio papa Honorije III.
Fonte Colombo / Foto: HKM
Na mnogim franjevačkim mjestima, posebice zidovima pećina i kapela u kojima je boravio sveti Franjo, nalazi se znak „tau“, posljednje slovo hebrejske abecede. Tau ili križ sv. Franje je simbol kojim se volio potpisivati, a u Svetom pismu je znak spašenika na kraju vremena.
Tau sv. Franje, Fonte Colombo / Foto: HKM
Ovo samotište bilo je najtiše i najmirnije mjesto koje smo posjetili, pa smo se, iako u odnosu na druga nije veliko, podosta u njemu zadržali.
8. La Verna
Siromašak iz Asiza nije htio posjedovati ništa što bi mu moglo donositi dobitak, čast ili slavu na ovome svijetu. Kad mu je jedan plemić u zahvalu ponudio imanje na La Verni kao mjesto na koje se može povući u potpunu osamu, prihvatio je.
Na vrhu gore, u samoći, neometano se mogao posvetiti molitvi.
stijena na La Verni gdje se sv. Franjo borio s đavlom / Foto: HKM
U životu je imao dvije želje: trpljenje i ljubav.
Trpjeti kao Krist i ljubiti kao Krist.
Obje su mu bile ispunjene na vrhu La Verne, gdje je primio stigme.
U korizmi sv. Mihaela, 17. rujna 1224., Franjo je u viđenju serafa primio stigme. To je prvi put u povijesti Crkve da je zabilježeno da je neki svetac primio milost nošenja Kristovih rana na tijelu.
jedna od špilja na La Verni / Foto: HKM
Otajstvo križa
Svetog Franjo često se naziva i Drugim Kristom (Alter Christus) jer se toliko suobličio s Raspetim.
Promišljanje o životu Asiškog Siromaška spontano vodi do razmatranja Kristovog siromaštva, trpljenja i ljubavi. Na La Verni svaki kutak potiče na razmatranje otajstva križa.
Sveti Franjo često je bio smatran i ludim zbog svoje ljubavi prema Raspetom te se u njegovom životu ispunilo ono što kaže sveti Pavao:
Besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.
Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.
Nego lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake.
križ na La Verni / Foto: HKM
Franjina smrt
Tijekom posljednje dvije godine života Franjo je stigme koje su neprestano krvarile spretno skrivao od pogleda.
Kada je bio na izmaku snaga, vratio se u svoju voljenu Porcijunkulu, kraj koje je i prešao u nebesku slavu.
kapela preminuća sv. Franje Asiškoga u bazilici Marije Anđeoske / Foto: HKM
Jedan subrat imao je viđenje da je Franji u nebu pripravljeno sjajno mjesto koje je nekoć zauzimao pali Lucifer. Što je pali anđeo izgubio ohološću, Franjo je zadobio poniznošću.
preminuće sv. Franje, bazilika Marije Anđeoske / Foto: HKM
9. Bazilika svete Klare
Grob svetog Franje najprije se nalazio u crkvi svetog Jurja. Njegovo je tijelo 1230. godine preneseno u novu baziliku svetog Franje, pa je sveta Klara pokopana na mjestu njegovog prvotnog groba.
bazilika sv. Klare u Asizu u kojoj se čuva njezino neraspadnuto tijelo / Foto: HKM
U bazilici svete Klare u pokrajnjoj kapeli svetog Jurja čuva se križ iz crkvice svetog Damjana.
križ sv. Damjana s kojega je Isus progovorio Franji / Foto: HKM
10. Sveti samostan i bazilika
Grob svetog Franje danas se nalazi u kripti papinske manje bazilike koja nosi njegovo ime.
Njegove relikvije bile su izložene mjesec dana u donjoj crkvi bazilike, a u gornjoj crkvi slavljene su svete mise s hodočasnicima.
gornja crkva bazilike sv. Franje u Asizu / Foto: HKM
Svečev grob inače se nalazi točno ispod glavnog oltara donje bazilike za koju je temeljni kamen blagoslovljen prigodom Franjine kanonizacije, samo dvije godine nakon smrti.
knjižica hodočasnika relikvijama sv. Franje / Foto: HKM
Izlaganje relikvija u brojevima
Nakon što su prošli posljednji hodočasnici, braća franjevci vratili su relikvije svoga Serafskog Oca u grob.
Kustos Svetog samostana fra Marco Moroni je na završnoj konferenciji potvrdio da je relikvijama čašćenje iskazalo 370 tisuća ljudi.
Mnoštvo hodočasnika opisao je kao „ujedinjeno i molitveno bratstvo koje je u znaku siromašnih i krhkih kostiju željelo susresti svu snagu jednog života oživljenog duhom koji nastavlja donositi plodove“.
Proslavljeno je 176 svetih misa, u prosjeku šest svakog dana.
Misna slavlja pronosili su 50 kardinala i biskupa te 1300 svećenika. Zaključnu misu slavio je predsjednik Talijanske biskupske konferencije bolonjski nadbiskup kardinal Matteo Zuppi.
Domaćoj 67-orici franjevaca konventualaca su u prihvatu hodočasnika i ispovijedanju pomogla 25-orica braće iz drugih samostana, tako i iz Hrvatske.
Među hodočasnicima je bilo 91 % Talijana, a 9 % (33 tisuće) iz ostatka svijeta.
Najviše hodočasnika izvan Italije pristiglo je iz SAD-a (5833).
Hrvatski hodočasnici
Hrvatska je treća zemlja po broju hodočasnika (3728), izuzevši Italiju. Nekoliko hodočasnika više došlo je iz Poljske.
Ravnatelj Ureda Svetog samostana za komunikaciju s medijima fra Giulio Cesareo nam je posebno zahvalio:
„Hvala svim hrvatskim hodočasnicima koji su ispunili naše prostore i našu baziliku svojom radošću, pobožnošću i ljubavlju prema sv. Franji i Gospodinu.“
Također nam je dao savjet kako se truditi nasljedovati sv. Franju:
„Sveti Franjo nije rođen kao sveti Franjo, postao je Božji čovjek.
Iskra koja ga je potaknula njegovo obraćenje bio je susret s gubavcem.
Stoga pozivam sve koji žele biti učenici svetog Franje da brinu o odnosima, jer kroz odnose, kroz susret s ljudima s poštovanjem, ljubavlju, slušanjem i empatijom, otvaramo vrata svog srca Bogu.
Zamišljam sv. Franju kao stablo. On je deblo, a svi mi smo grane i kroz grane možemo upoznati i deblo.“
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako je nama bilo?
Duhovni plodovi mjeseca izlaganja relikvija sv. Franje su, naravno, nemjerljivi. Među hodočasnicima koji su imali milost moliti pred njima bilo je i nekoliko djelatnika Hrvatske katoličke mreže. Jedni su posjetili Asiz prvi put, a druge bismo slobodno mogli nazvati već dobrim poznavateljima franjevačkih mjesta.
ekipa HKM-a u Asizu / Foto: HKM
Krenuli smo na ovo hodočašće bez detaljnog plana, s povjerenjem u Providnost koje je s prijeđenim kilometrima raslo – i ni u jednom dijelu nije bilo razočarano!
Putovima svetog Franje prošli smo mnogo više kao hodočasnici i vjernici, nego kao novinari, fotografi i teolozi.
bazilika sv. Franje Asiškog / Foto: HKM
Svi smo naučili više o životu Asiškog Siromaška, divili se njegovoj predanosti i ljubavi koju je svjedočio.
Bilo je dirljivo dotaknuti kamen na kojem je spavao tako veliki svetac, gledati u raspela i križeve pred kojima je on molio i razmatrati na mjestima samih početaka i izvora franjevačke karizme.
stijena na La Verni još stoji gdje se u padu zaustavila iznad sv. Franje koji se molio / Foto: HKM
Sami smo iskusili nešto od Gospodinovog obećanja:
„Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‚Što ćemo jesti?‘ ili: ‚Što ćemo piti?‘ ili: ‚U što ćemo se obući?‘
Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“
Jubilej se nastavlja
U Godini sv. Franje tek slijedi središnja proslava 800. godišnjice njegove smrti koja se navršava 3. listopada.
Prije toga, u kolovozu, u Asizu će biti održan i susret europske mladeži na kojem je najavljeno sudjelovanje pape Lava XIV.
Do tada imamo priliku svakodnevno nasljedovati sv. Franju živeći prema Evanđelju, razmatrajući Kristovu muku i iskazujući bratsku ljubav prema bližnjima.