Na grob je navaljen kamen. Njezin je Sin mrtav. Onaj za koga joj je rečeno da je Sin Svevišnjega, da je njegovo kraljevstvo vječno.

Srce Blažene Djevice Marije utonulo je u noć. Njezina vjera prolazi noć kušnje. Kamen zatvara Nebo.

„Za svoje drage prijatelje, za svoju Majku, Isus ne čini čuda dok nije iskušao njihovu vjeruˮ, reći će sv. Mala Terezija naslanjajući se na Mariju u svojim vlastitim trpljenjima.

Motrila je ona svojim intuitivnim srcem kako su Mariju oblikovale njezine kušnje u Majku vjere, gledala je i kako su njezini zemaljski roditelji Ljudevit i Zelija u teškim životnim kušnjama postajali duhovni divovi pouzdanja u Boga.

I njezina duša je izrastala u krilu patnje, no čekalo ju je još nešto teško zamislivo za onoga tko toliko ljubi dragoga Boga kao ona. Mnogi su mislili da je smrtonosna bolest preteška za tako mladu djevojku. Da, ona joj je donijela velika trpljenja koja je prigrlila s ljubavlju za Isusa i duše radosno se nadajući skorom Nebu.

Došlo je, međutim, nešto puno teže – duboka tamna noć vjere.

Zid je zatvorio Nebo. Nebo koje je za nju bilo najveće čeznuće još od djetinjstva.

Više nije bilo nikakvog oslonca, sigurnosti da je ljubljena od dragoga Boga, a Sotona je šaptao da je sve tlapnja, da Nebo ne postoji, da je smrt noć ništavila. Iako tako pritisnuta, njezina duša se širi i dobiva neslućene razmjere. Prihvaća tu kušnju jer ju je Isus za nju izabrao i gleda sliku Njegova Lica, Lice onoga koji umire iz Ljubavi već je utisnuto u njezino srce, a ta se Ljubav koristi svime što nalazi u njoj da bi ljubila.

U toj ljubavi ona izlazi iz sebe i vidi braću i sestre svoga vremena koji ne vjeruju, ili gube vjeru zlorabeći milost te za njih prinosi svoju patnju.

Sjeda za njihov stol pun gorčine, postaje jedna od njih, ali tako da nosi težinu njihove tame i moli za njih spremna ostati tamo koliko god se Isusu sviđa. Iako ne osjeća nikakvu utjehu, pjeva ono što želi vjerovati, izriče bezbroj puta čin vjere i kao pravi ratnik govori Isusu da je spremna proliti svoju krv da posvjedoči da Nebo postoji. Tako ona, na kraju fizičkih snaga, dopušta da njezina duša bude pročišćena tamom vjere i zapaljena ognjem ljubavi u kojoj može klicati:

„Ja ne umirem, ja ulazim u život.ˮ

Meditaciju je pripremila klauzurna karmelićanka iz Samostana Bezgrešne Kraljice Karmela iz Sarajeva.