Odricanje je bilo trajno prisutno i u životu sv. Male Terezije, njezin trajni odabir, no ona nije bila ozbiljna ni smrknuta pod teretom odricanja. Bila je jednostavna poput djeteta i svako njezino odricanje je imalo samo jednu jedinu svrhu. Ne da skuplja zasluge i broji pobjede, nego da time razveseli Isusa.
Jučer smo krenuli put korizme. Za razliku od došašća, koje odmah mami radost i osmijeh, većinom čim čujemo riječ korizma, kao da nestane radosti na našim licima jer to je ozbiljno vrijeme, i to se mora vidjeti na nama.
Odricanje, pokora, post, askeza, pepeo, prolaznost, žrtva, poništenje – riječi su koje vežemo uz korizmu.
Pomalo teške riječi, još teže za ostvariti. Daleko, odnosno previsoko.
I koji je smisao svega toga: odricati se, činiti pokoru? Ima li to uopće smisla ili smo se navikli da nešto moramo pa ćemo to i ove godine, bar nekoliko dana, ako već ne uspijemo svih 40 i nešto?
Jesmo li nešto odlučili?
I sv. Mala Terezija donosila je neke odluke za vježbanje u svom životu. Na primjer na dan svoje Prve svete pričesti donijela je tri odluke: da će se boriti protiv oholosti; da će svakoga dana moliti „Spomeni se“ Blaženoj Djevici Mariji; da se nikada neće dati obeshrabriti.
One mogu i nama biti putokaz za ovo vrijeme, te ćemo kroz njih i proći idućih dana. Terezija nam pokazuje kako je važno donijeti neke odluke, važno je razmisliti nad sobom i svojim životom.
Većinom se stvarno odlučujemo da ćemo se nečega odreći. Odricanje je bilo trajno prisutno i u njezinu životu, njezin trajni odabir, no ona nije bila ozbiljna ni smrknuta pod teretom odricanja.
Bila je jednostavna poput djeteta i svako njezino odricanje je imalo samo jednu jedinu svrhu.
Ne da skuplja zasluge i broji pobjede, nego da time razveseli Isusa. Da svojom ljubavlju koja sve prihvaća i sve daje izmami osmijeh na Isusovu Licu. Paradoks ljubavi! Prihvaćati da nemaš – odricati se, te davati da imaš – pokora.
Možda bismo ove godine i mi mogli slijediti njezin primjer. Odlučiti se na nešto, ali ne kako bismo rasli, kako bismo bili jači i otporniji na napasti, nego samo zato da time razveselimo Isusa.
Da sve što budemo činili, molili, trudili se, ne bude zbog povećanja sjaja naše krune, nego kao zahvala Isusu za Njegovu neizmjernu ljubav i da obrišemo barem koju kaplju krvi na Njegovoj trnovoj kruni.
Hajdemo u ovu korizmu razveseliti Isusa!
U povodu dolaska relikvija sv. Male Terezije i njezinih roditelja sv. Ljudevita i Azelije Martin meditaciju je priredila bosonoga karmelićanka iz Karmela sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici.