Od „kocke“ do „svetog Josipa“

Petar je u zajednicu ušao prije nešto više od četiri godine – sa samo 23 godine. Njegov posljednji „život izvana“ odvijao se upravo ondje gdje se danas uprizoruju žive jaslice – u Tkalčićevoj ulici, nekoliko metara od Opatovine, radio je kao ugostitelj. Bio je zarobljen ovisnošću o kocki.

Žive jaslice / Foto: Marko Seper/PIXSELL

U priči o jaslicama ne vraća se samo dvije tisuće godina unatrag, nego i u vlastitu prošlost.

Prije četiri godine sam tu bio na dnu dna – izgubljen. A danas stojim ovdje kao ‘sveti Josip’ i svjedočim Isusovo rođenje.

Za njega uloga svetog Josipa nije gluma već jedna velika molitva. „Ja to živim – biti uz Mariju, biti uz Isusa. To je moj život i moje svjedočanstvo kako je Isus došao u moje srce koje je bilo izgubljeno.“

Pri ulasku u zajednicu, imao je snažnu potporu svojih bližnjih. Uz njega su stajali tadašnja djevojka, njegova i njezina obitelj.

Najveća snaga je kad znaš da te ljudi nisu napustili nakon svega što si prošao. To je i čar naše zajednice gdje mi nismo sami na putu već i naša obitelj s nama korača.

Majka Elvira s mladima / Foto: communitacenacolo.it

Petar ističe da je u zajednici snagu ponajprije pronalazio u kapeli, u osobnom klanjanju i svakodnevnom susretu s Isusom i Marijom. Upravo mu je molitva pomagala nositi se s težinama novog, zahtjevnog okruženja i učila ga da snagu traži u tišini i zajedništvu, a ne u materijalnoj sigurnosti.

I poslije kapele, kad prođe određeni period, shvatiš da je Isus svugdje i najviše u licima druge braće.

Posebno mu je pomoglo iskustvo kada je i sam postao odgovoran za drugoga, prateći mladića koji je u zajednicu došao izgubljen, a postupno se mijenjao. To mu je otvorilo oči za djelovanje Boga kroz odnose, jer, kako Petar zaključuje, „ako ga želiš susresti, sigurno ima puno mjesta gdje to i možeš“.

Isus me oslobodio od alkoholizma

Igor je u zajednicu ušao s 53 godine. Bio je teško ovisan o alkoholu, dva puta je bio na liječenju, ali se uvijek vraćao istoj priči. Uz alkohol, svakodnevica mu je bila obilježena psihijatrijskim terapijama.

Shvatio sam da mogu ići tisuću puta na liječenje, ali to neće imati trajnog rezultata, jer je potrebno da me Isus oslobodi od želje za alkoholom. Ja sam živi svjedok da nikad nije kasno da se čovjek vrati Bogu.

Igor svjedoči da mu se ulaskom u zajednicu život nije samo promijenio, nego potpuno preokrenuo.

Žive jaslice / Foto: Marko Seper/PIXSELL

Iako je način života u Cenacolu vrlo zahtjevan i obilježen potpunim odricanjem od modernih pogodnosti, upravo kroz takvu skromnost i svakodnevno nošenje križa pronašao je istinsku slobodu.

Nemamo mobitele, nemamo internet, nema televizora ni radija, ako gledate s te strane, nemamo ništa.

Ali živeći tako skromno i uzimajući križ na svoja leđa, stalno idući protiv samoga sebe, mi se vraćamo u život i tu dobijemo sve.

U Cenacolo je došao pijući, kako sam kaže, deset tableta dnevno: antipsihotike, antidepresive i lijekove protiv epilepsije.

Za devet mjeseci sam se ponovno rodio. Skinuo sam se sa svih tih tableta. Izgubio sam deset kilograma. Preporodio sam se fizički, psihički i duhovno.

Igor, koji u živim jaslicama utjelovljuje kralja Baltazara, svjedoči da je doživio duboku duhovnu preobrazbu u kojoj su mu se životni prioriteti potpuno promijenili.

Foto: Facebook – Zajednica Cenacolo

„Sad imam samo 2 straha: da ne spoznam Božju volju i da je ne izvršim“, te s pouzdanjem dodaje da je sve ostalo nebitno jer mu Bog „daje i više nego što mi treba, pet puta“.

Osvjedočio sam se da, kada su Isus i Marija na prvom mjestu, sve ostalo dolazi na svoje mjesto, a blagoslovljen je ne samo moj život u zajednici Cenacolo, nego i život moje obitelji.

Njegov „slom“ najdublje se vidi u priči o roditeljima. Otac mu danas ima 84 godine, majka 78 – i nikad nisu digli ruke od njega.

Jednom sam sjedio pijan u sobi. Otac je ušao, pomilovao me po glavi i počeo plakati. Nikad u životu nisam vidio svog oca da plače. Tada sam shvatio koliko ne uništavam samo sebe, nego i sve one koji me vole.

Članovi Zajednice iz dvorca Lovrečina / Facebook Zajednica Cenacolo

Majčine riječi pamti i danas:

Rekla mi je: ‘Što je bilo od onakvog djeteta?’ Bio sam nekad dobro dijete. Zlo me zarobilo do te mjere da više nisam znao što je dobro, a što zlo.

U zajednici je naučio nešto što mu nijedno liječenje nije dalo – poslušnost, prihvaćanje križa i povjerenje.

Mislio sam da sam slobodan jer radim što hoću. A zapravo sam bio rob. U zajednici ideš stalno protiv sebe – i tu se događa sloboda.

Posjetite ih 6. siječnja!

Petar objašnjava da zajednica živi od Božje providnosti te kroz zajednički rad izrađuju vlastite proizvode, a rad im pomaže vratiti i svijest o vlastitim sposobnostima.

Kako kaže, „sve što radimo plod je naših ruku, ali sa znanjem da će se netko na tim krunicama moliti“. Svi proizvodi se mogu pronaći na njihovom štandu na Opatovini.

Članovi Cenacola prodavali suvenire u Šibeniku / Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Govoreći o duhovnom putu, Igor naglašava da se čovjek može ponovno roditi ako se odrekne sebe, prihvati križ i u svemu ostane uz Mariju, bez straha da Isusa stavi na prvo mjesto. Iskreno priznaje:

Bojao sam se da će Bog tražiti od mene ono što mi ne odgovara, a kad sam se predao, vidio sam da je to baš ono što mi treba.

I zato žive jaslice na Opatovini nisu samo događaj nego svjedočanstvo da se Bog ne rađa samo u štalici, nego i u najranjenijem srcu čovjeka.

Zajednica u Vrbovcu / Foto: Facebook/Zajednica Cenacolo

Nakon nekoliko uspješno izvedenih uprizorenja, žive jaslice zajednice Cenacolo možete još pogledati 6. siječnja u parku Opatovina (igralište OŠ Miroslava Krleže) u 16, 17 i 19 sati.