Hrvatska rimska zajednica proslavila je, u utorak, 30. rujna, svetkovinu sv. Jeronima, prezbitera i crkvenog naučitelja te zaštitnika Papinskoga hrvatskog zavoda i Hrvatske crkve sv. Jeronima
u Rimu.

Na euharistijskom slavlju propovijedao je p. Mihály Szentmártoni, SJ, nekadašnji dugogodišnji duhovnik Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u povodu 50. godišnjice svojega svećeničkoga ređenja.

U propovijedi je objasnio značaj „križa svetog Jeronima“:

„Sveci nisu samo self-made men, odnosno ljudi koji su sami sebe stvorili, nego Božja djela. Htio bih uokviriti ovo razmišljanje u pomalo neobičan naslov: Križ svetog Jeronima. Kad kažemo križ, obično mislimo na Isusov križ, ali kršćanska pučka pobožnost poznaje raznolike križeve“, započeo je propovjednik te objasnio neke od najpoznatih križeva u kršćanstvu:

Latinski križ (Crux ordinaria): Ovo je najčešći oblik križa i simbol Isusova raspeća. Prečka je kraća od vertikalne grede, a nalazi se na otprilike dvije trećine visine. Često ga viđamo u crkvama i na grobljima.

Grčki križ (Crux immissa quadrata): Sva su četiri kraka jednake duljine. To je jedan od najstarijih i najjednostavnijih oblika križa. Često se koristi u bizantskoj arhitekturi i pravoslavnoj umjetnosti.

Andrijin križ (Crux decussata): Križ u obliku slova X, nazvan po svetom Andriji, koji je prema legendi bio razapet na takvom križu. Ovaj se oblik često koristi u heraldici i kao prometni znak za željezničku prugu.

Tau križ (Crux commissa): U obliku slova T, nazvan po grčkom slovu tau. Povezan je sa svetim Antunom Pustinjakom i, kasnije, sa svetim Franjom Asiškim.

Keltski križ: Sastoji se od latinskog ili grčkog križa unutar prstena (aureola).Vjeruje se da je prsten simbol vječnosti. Često se može vidjeti u Irskoj, Škotskoj i Walesu.

Ovo je samo nekoliko primjera; postoji još mnogo drugih, uključujući Jeruzalemski križ, Malteški križ, Loretanski križ, svaki sa svojim jedinstvenim značenjem i pričom.

Kako izgleda križ svetog Jeronima?

Pokušajmo ga rekonstruirati. Značenje tog križa protumačio je sam Isus u svom noćnom razgovoru s Nikodemom. (Iv 3, 1-21). Možemo iščitati četiri poruke, kako ih je mogao pročitati i sam Jeronim. U poznatom noćnom susretu s Nikodemom, Isus je povezao Stari Zavjet s Novim po „podignuću“.

U križu sažeta je sva naša vjera!

Kao što je Mojsije podigao brončanu zmiju u pustinji, tako će biti podignut Sin Čovječji. Ova slika morala je biti draga Jeronimu, koji je znao spretno vezati Stari Zavjet s Novim. Sam Isus tumači Nikodemu značenje križa. U križu sažeta je sva naša vjera i to vjera u Boga Oca, u Boga Sina i u Boga Duha Svetoga. Za ispravnost ovog našeg pristupa Jeronimovoj duši svjedoči nam sam Jeronim po ovim svojim riječima: „Kada molimo, razgovaramo s Bogom; kada čitamo Sveto Pismo, Bog govori nama.“

Što je čuo Jeronim iz Isusovog razgovora s Nikodemom?

1. Jeronim je iz Isusovih riječi upućene Nikodemu shvatio da Križ nam govorida Bog Otac voli čovjeka. – To je sam Isus rekao Nikodemu: „Uistinu, Bog je takoljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“.

Osnovni temelj duhovnog života je kvaliteta vjere u dobrog Boga, Oca nebeskog. Nažalost, katkad ljudi predstavljaju sebi nekog dalekog, neprijateljski raspoloženog Boga, koji jedva čeka da kazni čovjek za svaki grijeh. To nije Bog Isusa Krista i njegova križa. Naš Bog je dragi Stvoritelj, koji je svakog od nas stvorio iz ljubavi. U Božjem svijetu nema neželjene djece. Svi smo voljeni sinovi i kćeri. Iz toga slijedi da u našem životu nema slučaja, jer dragi Bog nas je ne samo stvorio, nego i dalje prati naš životni put s ljubavlju. – Garancija za to je Isusov Križ.

U Božjem svijetu nema neželjene djece.

Jeronim je uložio sve svoje sposobnosti, uložio samog sebe da ostvari ono poslanje za koje ga je Bog stvorio: da se okupa u Božjoj riječi i da taj sjaj preda svim ljudima. Imao je djetinju vjeru u Božju Providnost, kako to svjedoče upravo njegove riječi: „Božanska Providnost usmjerava sve, a ono što smatrate zlom, je zapravo lijek.“

2. Jeronim je iz Isusovih riječi upućene Nikodemu shvatio da Križ nam govori da Isus Krist voli čovjeka. – On je došao zbog nas i našeg spasenja, kako to molimo u Vjerovanju: „Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas”.

Uočimo da je naglasak na riječima za nas. To znači da u životu vjernika nema nepopravljivo pokvarene prošlosti, uvijek ima povratka, kao što nam svjedoči slučaj izgubljenog sina. U razgovoru s Nikodemom Isus tumači upravo to, da je on došao da nitko koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima vječni život. – Garancija za to je Isusov Križ.

Jeronim se krvavo borio sa svojom prošlošću, kajao se za grijehe, udarao se kamenom, činio katkad besmislene pokore, ali nikad nije pomislio da učini samoubojstvo, jer je vjerovao da njegov život nije nepovratno proigran, nego da Isusova ljubav ga čeka poput dobrog oca koji grli svog pokajničkog sina. Sam je to potvrdio ovim svojim riječima:

Počni sada ono što ćeš od danas biti.

3. Jeronim je iz Isusovih riječi upućene Nikodemu shvatio je da Križ nam govori da Duh Sveti voli čovjeka. – Isus tumači Nikodemu kako Duh Sveti aktivno djeluje u nama, u našem životu.

On je pokrenuo Crkvu na svoj povijesni put, on daje snagu u poteškoćama, u njegovoj snazi dobivamo oproštenje od grijeha, kako to slušamo u riječima odrješenja u svetoj ispovijedi: „Bog, Otac milosrđa, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina, i izlio Duha Svetoga za otpuštenje grijeha.“ – Garancija za to je Isusov Križ.

Jeronim je vjerovao da njegovo, ljudski gledano nemogući pothvat, da prevede Sveto Pismo, te da uz to nauči još nekoliko semitskih jezika, djelo Duha Svetoga. Jeronim je vjerovao u oproštenje grijeha, kao što odaje ovo njegovo životno geslo: „Zlo je ono što se ne može popraviti.“

4. Jeronim je iz Isusova susreta s Nikodemom shvatio još jednu temeljnu istinu naše svete vjere, premda to Isus nije izričito rekao, ali Jeronim morao shvatiti: Križ nam govori, da Majka Marija voli čovjeka. Pod križem je stajala Isusova Majka Marija. Isus svoju Majku nije darovao Ivanu i Crkvi ni u Betlehemu, ni u Kani Galileji, nego na Kalvariji, sa Križa. Marija stoga nije početak našeg duhovnog života, nego vrhunac.

Mi obično kažemo: „Po Mariji k Isusu“, no obratno je istina: „Po Isusu k Mariji“.

Isus je darovao svoju majku apostolima tek na kraju puta što su ga prošli zajedno s njim, tek kad su ga dobro upoznali i duboko zavoljeli. Sva ukazanja Majke Božje u Lurdu, u Fatimi i na drugim mjestima, ima upravo tu osnovnu poruku: Bog se brine za svijet i za čovjeka. Majka Marija je brižnomajčinsko lice dobrog Boga koji voli čovjeka. – Garancija za to je Isusov Križ.