Požega

Prigodom 28. obljetnice uspostave Požeške biskupije, u subotu 20. rujna u Požegi je održan Biskupijski dan čiji je središnji događaj bilo euharistijsko slavlje tijekom kojeg je požeški biskup Ivo Martinović zaredio za đakone Daria Baumana iz Župe sv. Luke Evanđelista u Lukaču, Mislava Jurakovića iz Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Zapolju i Antonija Kljajića iz Župe sv. Josipa u Đurđenovcu.

Foto: Požeška biskupija

Biskup Martinović izrazio je radost što je požeška mjesna Crkva bogatija za tri nova đakona:

„Radost je to za našu biskupiju, za nove đakone, za njihove obitelji, župe, rodbinu, prijatelje i znance. Radost i zajedništvo koje ostvarujemo svoj temelj ima u Isusu Kristu koji nas okuplja na gozbi svoje ljubavi.“

U homiliji je biskup tumačio smisao služenja i pozvao nove đakone da potpuno predaju svoje živote Bogu, naglašavajući da se đakon postaje iz ljubavi i želje da se služi Bogu.

„Biti đakon Svete Majke Crkve znači u nesebičnosti se darivati Bogu i ljudima“

„Đakon se ne postaje iz interesa. Đakon se ne postaje zbog buduće karijere ili iz želje za udobnošću života, nego iz ljubavi.“

Foto: Požeška biskupija

Naglasio je da su đakoni poslani svima – djeci, mladima, zaručnicima, obiteljima, bolesnima i umirućima.

„Njihova uloga nije biti činovnici, već da svojim služenjem  budu svima nositelji nade“, istaknuo je te dodao da „nema služenja Kristu niti Crkvi i narodu Božjem bez poniznosti“ te da samo ponizni đakon, svećenik i vjernik mogu istinski svjedočiti da je temelj njihova života Isus Krist.

Na kraju propovijedi, biskup je pozvao đakone da se uvijek oslone na Krista, koji je temelj njihovog poziva i života, te da snagu za ustrajnost u služenju imaju i gledaju u liku zaštitnika biskupije sv. Lovre.

Neka nam sv. Lovro, koji je uzor svih đakona, bude poticaj da budemo svjesni kako se služenje Kristu, Crkvi i narodu ostvaruje nesebično.

„Ako treba i do smrti“, zaključio je moleći za njihovo đakonskog služenje zagovor Majke Marije.

Foto: Požeška biskupija

Varaždin

Varaždinski biskup Bože Radoš, predslavio je u subotu, 20. rujna, đakonskog ređenja Dominika Hrupeka iz Župe Gospe Snježne u Trnovcu. Biskup Radoš u homiliji se osvrnuo na evanđeoski prizor Isusa u Kafarnaumu gdje ulazi u Petrovu lađu i propovijeda.

„Ovaj učitelj koji dolazi iz Nazareta, koji ima snažnu riječ, želi ući u Petrovu lađu i trajno ostati u Petrovoj lađi. Petrova lađa je Crkva, i ova i sveopća Crkva.“

Obraćajući se ređeniku biskup je kazao kako kao navjestitelj riječi Božje mira biti svjestan da svaki navjestitelj, pa i đakon, nije vlasnik vlastite riječi, nego onaj koji posuđuje srce i usta da preko njega progovori Krist.

Onaj tko poučava je onaj koji je na lađi, Isus.

S ovoga mjesta nitko drugi ne može poučavati nego on“, rekao je biskup i dodao kako je svaka druga poruka, koja ne dolazi iz Isusove riječi i iz Crkve, prazna i kratkotrajna, dok je Kristova riječ jedina koja ostaje i preobražava.

Nadovezujući se na prizor ribara, mons. Radoš je rekao da je Petar cijelu noć lovio, ali ništa nije ulovio: „Bio je čovjek razočaran, nosio je u sebi gorčinu i nije imao volje ni zašto. Ali će ipak na Isusovu riječ isploviti i poći prema dubini.“

Isus, objasnio je biskup, poziva Petra da započne duhovni hod u dubinu svoje duše, jer on ne želi loviti „na mutnome“, nego u samoj nutrini čovjeka, gdje su najdublje čežnje i traženja.

Iako se ljudi često boje poći u tu dubinu, misleći da tamo nema ništa, Gospodin ih poziva: „Pođi, izvezi na pučinu.“ Tako je i Dominik, dodao je, osjetio kako ga je Gospodin zahvatio „u mrežu evanđelja“ i izveo na pučinu njegova života, otkrivajući u njegovoj duši veliki ulov dobra koje postaje dar za druge.

Biskup je naglasio da se čudo ulova ne događa snagom Petra ni ljudskom logikom, nego očito djelom Božjim. To je i slika prve Crkve, koja se osjećala nemoćnom, ali je na Isusovu riječ bacala mreže i doživljavala obilje.

Apostoli, tako slabi, umorni, mrzovoljni, nikakvi, ali kad bace na Isusovu riječ, toliko se toga ulovi.

Na kraju propovijedi biskup se posebno obratio ređeniku Dominiku: „Dragi Dominiče, Gospodin će ti dati da bacaš i te mreže života. Ali uvijek sa sviješću da se i mi bojimo da Gospodin baci mreže duboko u našu dušu i da tamo ostane.

Ali kad osjetimo snagu i ljubav tih mreža, koliko nas privlače i da su to mreže života koje izvode na svjetlost, tada ćemo imati i onaj osjećaj novoga života.“

Nakon homilije uslijedio je obred đakonskog ređenja; obećanje poslušnosti, litanije svih svetih, polaganje ruku i posvetna molitva đakonskog ređenja te oblačenje đakonskog liturgijskog ruha – štole i dalmatike. U euharistijskoj službi đakon Dominik Hrupek po prvi je puta sudjelovao kao poslužitelj oltara.

Na kraju slavlja biskup Radoš uputio je riječi zahvale svima koji su pratili Dominika na njegovom putu do đakonata. Pozvao je na molitvu za nova duhovna zvanja te ohrabrio mladiće iz biskupije da se odvaže poći putem bogoslovije.