Čovjek se rado ponosi određenim postignućima, nekim poznanstvima, važnim događajima ili trenutcima koji su obilježili pojedini period njegova života. Važne stvari pamtimo, rado ih se sjećamo, čuvamo živom uspomenu na njih i trudimo se oteti ih zaboravu.

Baš zbog toga važne datume zapisujemo, fotografije bitnih događaja pohranjujemo, a suvenire s posebnih mjesta držimo na vidljivom mjestu. Sve nam to govori da u ljudskom životu postoje stvari koje vrijedi istaknuti jer su važne za naš osobni i/ili obiteljski život.

Crkva nam današnjom liturgijom progovara o isticanju ili uzdignuću jednog znaka, točnije o uzvišenju križa Isusa Krista.

Zašto je za nas kršćane to tako važan znak, kojim se ponosimo i koji rado ističemo?

Kad malo bolje promislimo, primijetit ćemo da križ, točnije raspelo, držimo na vidljivom i važnom mjestu u našem domu, na raskršćima ulica, na poljima, na trgovima, u javnim ustanovama…

Kao vjernici, svaku svoju radnju započinjemo i završavamo znakom križa.

Ta je gesta duboko utkana u našu svakodnevnu kulturu i tom gestom svjedočimo da smo Kristovi jer na sebe stavljamo znak njegova križa.

Upravo u ovim svakodnevnim gestama i običajima pronalazimo odgovor na pitanje zašto je za nas to važan znak.

Prvo, zato što je križ Kristov pobjednički znak.

Križ nije tek i samo mučilo, mjesto Isusove smrti. On to, dakako, jest. Ali za nas je on slavni znak jer je Isus na križu pobijedio silinu smrti. Križ je znak života i pobjede nad grijehom.

Zato su prvi kršćani Križ nazivali svetim stablom.

Tom stablu zavide sva druga stabla jer je njegov plod ljekovit i spasonosan, kako pjeva jedna pučka popijevka iz naših krajeva: Plod koji je na križu visio grešnike je otkupio. Stabla plod je Isus bio koji raj nam otvorio.

Foto: Canva

Drugo, zato što je Križ znak spasenja i otkupljenja.

Prvi su kršćani u Križu vidjeli znak otkupljenja cijeloga čovječanstva, po kojem je između Boga i čovjeka obnovljen onaj izvorni sklad i milosno stanje prije Adamova pada u grijeh.

Ako smo u Adamu svi zgriješili, onda smo u Kristu svi otkupljeni. Ta je slika univerzalnog otkupljena izrečena već u riječi ADAM.

Naime, u kršćanskoj tradiciji četiri slova toga imena tvore četiri nove riječi na grčkome jeziku: A – anatole, D – dysis, A – arctos i M – mesembria.

Te riječi znače: istok, zapad, sjever i jug.

Stavljajući prema tradiciji ta četiri slova na četiri kraka Kristova križa, šalje se sasvim jasna poruka: čitav je svijet i svaki pojedinac u Kristovu križu ponovno pomiren s Bogom. Potrebni smo neprestanog podsjećanja i osvješćivanja te istine: po Križu smo otkupljeni!

Foto: Canva

Treće, zato što je Križ škola ljubavi.

Spasiteljev uzdignuti križ uči nas još jednoj stvari: Bog je čista ljubav i Bog je svoj život dao za nas iz ljubavi. Bog na zlo nije odgovorio zlom jer nema zla u sebi. Zato častiti Kristov križ znači upijati ovu Isusovu logiku ljubavi, sebedarja i beskompromisnog služenja.

Promatrati i častiti Kristov križ za nas je velika životna škola, u kojoj uvijek ostajemo učenici.

To je nepresušan duhovni izvor koji nas opominje i uči u kojem pravcu trebamo usmjeravati naše korake.

Gledano ljudskim očima, križ je poraz i gubitak. Za nevjernika, križ je besmislen, čak i sablazan. Iako je naizvan na križu Bog poražen, istina je upravo suprotna: po Križu nam je ponovno omogućen pristup Ocu.

To i jest svrha Isusova dolaska na zemlju, kako nas podsjeća današnji evanđeoski ulomak: Sin Božji došao je radi nas i radi našega spasenja, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, da ne robuje grijehu, već da ima život vječni.

Smijemo se i trebamo se ponositi Kristovim križem, vapeći: Spasi nas, Spasitelju svijeta, koji si nas svojim križem i uskrsnućem oslobodio! Blagdan Uzvišenja Svetog Križa neka nas podsjeti na važnost i snagu poruke koju šalje Kristov uzdignuti križ.