„Glavni krivac, pod navodnike, bila je moja sestra“, prisjeća se Ivka, „ona je počela slušati profesora Tomislava Ivančića i emisiju Gospodine, nauči nas moliti. Rekla mi je: ‚Slušaj, ima jedna prekrasna emisija na Hrvatskom katoličkom radiju.‘“

U to vrijeme, kako i sama kaže, život joj nije bio jednostavan. „Bez posla i djece, suprug je radio u policiji te često noćne smjene, mnogo toga je bilo na čekanju. Bila sam često sama, ponekad sam znala snimati i preslušavati emisije, a uskoro je Duh Sveti preko prof. Ivančića učinio svoje.“

mons. Tomislav Ivančić / Foto: Zajednica Molitva i Riječ

Upravo tada, slušanje emisija profesora Ivančića postalo joj je duhovna okrjepa i oslonac, a uskoro je počela slušati i ostatak programa HKR-a. Sjeća se i jednog posebnog trenutka:

Jednoga jutra sjedim u kući, a na HKR-u je bila emisija za prijatelje i Tanja je pozvala ljude da se jave. Ja sam se već tada premišljala i samo sam uzela slušalicu, nazvala i ispričala što me potaknulo. Nakon petnaestak minuta, dok sam obavljala poslove, začula sam pjesmu posvećenu meni od Tanje. Eto, tako je sve krenulo.

Hrvatski katolički radio od tada je postao dio njezina svakodnevnog života i obitelji. Zbog užurbanosti svakodnevnog života, ne sluša ga uvijek jednako redovito, ali to čini kada god stigne – u autu, putem interneta ili doma.

„HKR je postao dio mene. On me veže uz početak moje duhovnosti, rasta s profesorom Ivančićem i svima vama u pozadini“, kaže.

HKR, kako prepričava, sluša i njezin muž, svekrva, sestra, a posebno ističe jedan period života. „Moja mama je tri mjeseca bila nepokretna, polusvjesna, ali dovoljno svjesna da zajedno u 15 sati molimo krunicu Božjeg milosrđa. To su trenuci koji se ne zaboravljaju.“

krunica Božjeg milosrđa/ Foto: Canva

Danas Ivka svjedoči kako se kroz sve poteškoće i čekanja njezin život posložio – dobila je posao i postala majka.

„Ono što sam najviše dobila jest vjera. Vjera u živoga Boga koji je sa mnom.“

Na pitanje što bi poručila onima koji se možda još nisu uključili u zajednicu prijatelja HKR-a odgovara:

To nije poanta u materijalnoj pomoći, nego u onom drugom – u spoznaji da si dio nečega većega. Jednom sam, primjerice, za 10. obljetnicu dobila na dar knjigu sv. Franje Saleškog. U tom trenutku shvatila sam da nisam samo dio Crkve, nego i dio jedne tihe strane ovoga svijeta koja zapravo drži svijet i čini život ljepšim.

Slušajući HKR shvaća da je svaka emisija čini boljom osobom i da budi dobro u čovjeku: „U ovom nemirnom vremenu, Hrvatski katolički radio jedan je od načina na koji možemo pronaći mir.“