Roditelji dobro znaju kako to izgleda kad im djeca žele pomoći.

Oni bi sve te poslove mogli i brže i bolje završiti bez „pomoći“ malene djece, ali im ipak to dopuštaju, jer djeca tako razvijaju osjećaj odgovornosti i ljubavi prema bližnjemu. Slično Bog i s nama postupa. Kao što odraslima nije potrebna pomoć trogodišnjeg djeteta, tako ni Bogu – koji je svemoguć – nije potrebna naša pomoć.

Pa ipak, Bog nas, malene i nesavršene, uzima za svoje suradnike.

Upravo to vidimo u čudesnom umnažanju kruha i riba.

Podajte im vi jesti!

Kad je Isus jednom prigodom završavao pouku, dan je već bio na izmaku, a oko njega je mnoštvo svijeta – više od pet tisuća muškaraca, čemu treba pribrojiti žene i djecu. Učenici kažu da ih treba otpustiti, da odu potražiti hrane po okolnim selima.

A Isus mirno kaže: „Podajte im vi jesti!“ Nemoguće, misle apostoli. Ta oni imaju samo pet kruhova i dvije ribe!

Međutim, kad Isus nešto kaže, on to ozbiljno misli.

Evo i nas među apostolima. Kažemo da ne možemo nešto osobito učiniti ni u našoj obitelji, a da se o društvu ili Crkvi i ne govori. Međutim, Isus ipak računa na nas. Ako nas on poziva da praštamo, da se odreknemo sebičnosti, oholosti, onda je to moguće ostvariti.

Ako nam kaže da se tjeskobno ne brinemo što ćemo jesti ili u što ćemo se odjenuti, nego da prvenstveno tražimo kraljevstvo nebesko, a Bog će nam onda nadodati ono što je potrebno, onda trebamo vjerovati da je to ostvarivo.

Kao što roditelj od svog djeteta nikad ne traži ono što ono ne može učiniti, tako i Bog od nas traži da učinimo ono što je moguće i ono što je dobro za nas i naše bližnje.

Isus je uporan: „Podajte im vi jesti!“

Mi trebamo povjerovati Isusu da možemo učiniti ono na što nas On poziva.

Blagoslovi i razlomi

Nakon što su ljudi posjedali, Isus blagoslivlja onih pet kruhova i one dvije ribice. I stvarno – Božjim blagoslovom hrana se umnaža! Eto, po tome se kršćanin razlikuje od humanitarnog djelatnika.

Kršćanin sve to čini Božjom snagom.

I zato nastoji uključiti Božju milost u svoje djelovanje. Jer, inače, kako bi uspio?

Po Božjem blagoslovu i ono što izgleda nemoguće, postaje mogućim, baš kao što je Isus po blagoslovu umnožio onih pet kruhova i dvije ribice.

Zato je silno važno uvijek živjeti u Božjoj prisutnosti, zazivati Božji blagoslov tijekom cijelog dana. U mislima, ili pak kratkim zazivima.

Dok sjedamo u automobil, kažemo: Bože, čuvaj mene i sve sudionike. Dok idemo na posao, u srcu nam je zaziv: Bože, daj mi strpljivosti i ljubavi. Zatim, za svoju obitelj valja uvijek zazivati Božji blagoslov: da nas oslobodi srdžbe i nepoštovanja, te da nas obaspe strpljivošću i ljubavlju.

Neka nam molitva i blagoslov uvijek bude na usnama i u srcu. Jer, Isus jasno veli: „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5).

Silno je važno to uvijek imati na pameti.

Jeli su i svi se nasitili

Evo što čini Božji blagoslov! Nakon što je Isus blagoslovio kruh i ribice, on daje svojim učenicima da to razdijele. I, gle, uspjeli su!

Doista, ne možemo se oteti ljepoti Isusovog načina djelovanja.

Evo, Isus i nas uzima za suradnike!

Nikad to nećemo do kraja razumjeti. Isus s nama računa, on daje da svojim nevještim rukama i mi činimo dobro. Kao što je Isus izabrao i poslao apostole – premda su bili i slabi i nesavršeni – tako i nas poziva da budemo suradnici u njegovu djelu spasenja, da utjelovljujemo njegovu ljubav za svakog čovjeka. Isus želi da on sâm bude i vidljiv i djelatan u nama i po nama.

Ne trebamo se bojati. On nas ohrabruje i kaže: „Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu“ (Iv 14,12).

Hvala Bogu da se to u našem životu svakodnevno i ostvaruje. Koji put manjkavo i nesavršeno, ali mi ipak činimo dobro, utjelovljujemo Kristovu ljubav.

Zalog te snage jest euharistija koju slavimo.

U njoj i po njoj mi sami sebe – zajedno s Kristom – prikazujemo nebeskom Ocu. Po euharistiji se na savršen način povezujemo sa Isusom. Ona u nama rađa ljubavlju prema Bogu i bližnjemu.

Euharistija je vidljivi i djelatni znak. To veliko otajstvo slavimo danas na Tijelovo. Silan je to nebeski dar. Bogu hvala na njemu!