Na svetkovinu Duhova iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Marka Obradovića. "Duh Sveti tako dolazi u srce koje je čisto i slobodno od grijeha, te ne traži ugodu tijelu. On prebiva u čistom i poniznom srcu, koje se kaje za svoje grijehe i koje traži Boga", naglasio je.
U Djelima apostolskim gdje se donosi izvještaj o danu Pedesetnice, tj. silasku Duha Svetoga nad apostole, uočavamo nekoliko fenomena. Jedan je od njih, vrlo značajan, da su apostoli, osim na svom materinskom, znali govoriti na različitim jezicima koje do tog trenutka nisu poznavali. Ovaj se izvanredan dar očito nije pojavio sam za sebe, za apostole ili njihovu osobnu korist. To je dar samog Duha koji pokazuje moć na način da povezuje različite narode i kulture preko jezika. Očito je kako Duh daje izvanredne i nezaslužene darove na najneobičnije načine. Zašto tako čini? Jedan bi od razloga mogla biti dostupnost i razumljivost poruke evanđelja svima. Kad svi govore istim jezikom, ili koji barem razumiju, očituje se zajedništvo i univerzalnost. Ovim se darom različiti narodi bitno sjedinjuju i razumiju. Otkad je došao Duh Sveti nad apostole, pa do dandanas, njegova se snaga očituje u međusobno boljem razumijevanju vjernika. Ne samo u jezičnom smislu, već općenito u jeziku ljubavi i brige jednih za druge.
Kad svi govore istim jezikom, ili koji barem razumiju, očituje se zajedništvo i univerzalnost
Netko negdje reče kako jezik siječe jače od mača. Zanimljivo je za primijetiti kako se Duh manifestira preko jezika. Kao da s namjerom obnavlja baš taj organ – jezik. Prisjetimo se, izvornu komunikaciju s Bogom biblijski čovjek je izgubio „prvim grijehom“, dok su se ljudi međusobno prestali razumijevati tijekom gradnje babilonske kule (Post 11). Bio je to trenutak vrhunca ljudske nadmoći i želje da čovjek ponovno bude kao Bog. Da bi ih zaustavio u ludosti i oholosti, Bog je ljudima pobrkao jezike te se više nisu mogli razumjeti. Sada Duh Sveti čini suprotno –obnavlja ono što je davno poremetio pa različiti jezici više nisu prepreka za komunikaciju, već alat u Božjim rukama zahvaljujući kojem se ljudi mogu ponovno međusobno bolje razumjeti.
Duh Sveti kroz komunikaciju daje mogućnost svim narodima da se bolje razumiju.
A kad se bolje razumiju, onda imaju i više osjećaja jedni za druge. Na taj se način stvara zajedništvo. Sveti Toma Akvinski kaže da je Duh Sveti dar govorenja mnogim jezicima nebeski znak apostolima kako bi širili evanđelje po cijelom svijetu, bez obzira na kulturne i jezične barijere. Iako su apostoli bili obični ljudi, Duh Sveti daje im ono što sami nisu mogli: govoriti i naviještati o čudesnim i brojnim djelima Gospodnjim kojih je zemlja puna (Ps 104, 4), na jezicima koje narod razumije. Time je širenje Božje riječi postalo univerzalna stvarnost među narodima. Odsad jezik više nije prepreka, već most koji povezuje ljude iz različitih kulturnih i jezičnih pozadina. Jer Duh daje da razumijemo međusobno jedni druge i volju nebeskog Oca za nas i čitav svijet.
U drugom čitanju slušamo kako nije uvijek jednostavno razumjeti što nam Duh govori, jer postoje neke prepreke da ga razumijemo. Sveti Pavao kaže da se oni koji žive u tijelu ne mogu svidjeti Bogu (Rim 8,8), i tako teže mogu razumjeti nebeska otajstva. Koji su to koji žive u tijelu? Svi oni koji žive tako da si ugode u prekomjernim tjelesnim potrebama, hrani, piću, neurednim strastima… U pozadini ovakva načina života je služenje sebi, koje vodi u sebičnost i oholost. Na drugom mjestu Pavao kaže kako su plodovi tijela: blud, nečistoća, požuda, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, zavisti, gnjev, stranke, podjele, sekte, zavist, ubijanje, pijanstva, bludničenje itd. (Gal 5,16-21) koji vode do otpada od Boga i takvi neće vidjeti kraljevstva Božjeg. Stoga Pavao nastavlja: Ako po tijelu živimo, umrijet ćemo; ako Duhom usmrćujemo tjelesna djela, živjet ćemo po Duhu (Rim 8, 14).
Ako živimo po Duhu, tako možemo komunicirati i razumjeti na nezamislive načine, onako kao što su to činili apostoli.
Duh Sveti tako dolazi u srce koje je čisto i slobodno od grijeha, te ne traži ugodu tijelu. On prebiva u čistom i poniznom srcu, koje se kaje za svoje grijehe i koje traži Boga (Ps 51,12; 19). Sam Isus u današnjem evanđelju kaže da tko ljubi njega, čuvat će njegovu riječ, i Otac i on će takvoga ljubiti i k njemu doći te se u njemu nastaniti (Iv 14,23). Pokojni je prof. Tomislav Ivančić govorio kako je Duh Sveti ljubav između Sina i Oca Sina, njihov poljubac i zagrljaj, međusobna ljubav. Tako svatko tko čuva Isusove zapovijedi, u njemu prebiva ljubav i zagrljaj Oca i Sina, i tko ima Duha, komunicira jezikom ljubavi.
Bez Duha mi ne bismo mogli međusobno komunicirati. Jednako vrijedi i za naš razgovor s Bogom. U svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium papa Franjo ističe kako Duh Sveti ima snagu preobraziti našu nemoć u snagu, nesigurnost u pouzdanje, a neznanje u mudrost. Kad nas tako zahvati i preoblikuje, osposobljava nas za svijet u kojem, poput apostola, imamo misiju naviještati Radosnu vijest na svakom jeziku. Ne samo jezik razumljiv riječima, već prvenstveno svojim životom i djelima ljubavi.
Duh Sveti koji se nastanjuje i progovara u čistom srcu potreban nam je za prenošenje Radosne vijesti.
Bez njegove pomoći čovjek će pronositi svoju, a ne Božju riječ. Kako biti siguran govorimo li jezikom ljubavi, jezikom Duha Svetoga? U tome nam mogu pomoći poticajne riječi iz Papine kateheze od prosinca prošle godine – prvo treba moliti da dođe Duh Sveti. Drugo je ne željeti propovijedati same sebe, nego Gospodina Isusa (usp. 2Kor 4,5). Jedino tako možemo biti pomazani Duhom Svetim, kao naš Gospodin, kao apostoli, i naviještati Radosnu vijest svakom stvorenju.
Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Marka Obradovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti na mrežnoj stranici Vjesnika.
