U jednoj pariškoj crkvici u Latinskoj četvrti bio je izložen Presveti Oltarski Sakrament, pred kojim je mnoštvo vjernika u sabranosti iskazivalo svoje poštovanje živom Isusu u Svetoj Hostiji.

Njegov kolega mu je rekao da ide na čas u crkvu i da ga malo pričeka, da će brzo doći, međutim on se zadržao oko 15 minuta pred Presvetim.

André je ušao u tu crkvu uzrujan, tražeći svog prijatelja, koji se tu bio zadržao u molitvi, a namjesto prijatelja iznenada je našao Boga, u kojega do tada nije vjerovao. Sam je ovako opisao taj događaj: „Ušao sam u jednu crkvicu u Latinskoj četvrti, da potražim prijatelja.

Bilo je 5 sati i 10 minuta poslije podne.

Izašao sam iz crkve u 5 sati i 15 minuta, a pratilo me je prijateljstvo koje nije od ovoga svijeta.

Ušao sam kao skeptik, koji u sve sumnja, ušao sam kao bezbožac krajnje ljevice. I još gori od sumnjivca i bezbošca. Bio sam ravnodušan, zaokupljen nečim sasvim drugim, a ne Bogom, kojega nisam čak pomišljao ni nijekati…

Nekoliko minuta kasnije izašao sam kao katolik, kao rimokatolik, nošen valom duboke radosti. Kad sam ušao u crkvicu, imao sam dvadeset godina. Kad sam izašao, bio sam poput djeteta, koje je spremno za krštenje…

Dogodilo mi se čudo: Božanska ljubav ima svoje neshvatljive darove.

Nakon obraćenja Frossard je napisao knjigu, u kojoj svjedoči kako ga je Bog iznenada obratio, pod naslovom: Bog postoji. Ja sam se s Njim susreo!