Odgovarajući na pitanje je li imao priliku svjedočiti svoju vjeru na nekim nastupima ili koncertima, Dominik Lučić rekao da je za to bilo puno prilika, izdvojivši dva susreta s Papom, u Sarajevu i Poljskoj, ali i ističući da su naše najbolje svjedočanstvo – naši životi.

Mihac Kovačic je dodao: „Ne znam kad smo prvi put tako svjedočili, ali zadnje je, čini mi se, bilo na križnom putu mladih ove godine u našoj biskupiji. Mi smo nakon Dore postali vruća roba, i to je bio zasad jedini put kad smo mogli javno posvjedočiti među mladima o svojem životu, životu svoje obitelji, o predbračnoj i bračnoj čistoći, o našim klincima i svim aktivnostima koje nas sve više zaokupljaju“.

Na pitanje je li bilo medijske hajke na Ogenj prije ili poslije Dore, Mihac Kovačic ističe:

„A, bilo je i prije i poslije, ali poslije je ta hajka slatka jer smo se dovoljno pokazali i kao ljudi i na laži i klevete, koje su nas – posebice mene – šamarale te su određenu štetu radile i ljudima oko mene, odnosno cijelom bendu, ali izdržali smo ih. Sada, kadgod izađeš, znaju tko si i što si i lijepo je to svjedočiti. Zapravo, možda je ružno ili grubo to reći, ali uživam biti kršćanin na tapeti i nek’ me samo bacaju ‘lavovima’“.

Možda je grubo to reći, ali uživam biti kršćanin na tapeti i nek’ me samo bacaju ‘lavovima’.

Govoreći o otkazivanju pojedinih glazbenika, Dominik Lučić spomenuo je slučaj slijepe pjevačice Bernarde Brunović:

„To je Hrvatica koja živi u Švicarskoj, slijepa je, a ja sam je imao priliku upoznati kao izvrsnu soul pjevačicu. Nedavno je u Švicarskoj trebala nastupati na jednom baš velikom festivalu, ali organizatori su saznali su da je bila dio Hoda za život u Švicarskoj – i otkazali su njen nastup. Znam da nije kolektiv koji ne voli Krista ili poruku koju Bog preko nas želi donijeti ljudima. Uglavnom je to jedan čovjek koji je u strahu za svoju karijeru ili zarobljen svojim bogatstvima, ne nužno novcem, nego statusom i ugledom, da jednostavno zabrane nastup ljudima poput nas, zbog straha od gubitka sponzora“.

Organizatori su saznali su da je bila dio Hoda za život u Švicarskoj – i otkazali su njen nastup.

Đuro Ravenšćak rekao je da je u duhovnu glazbu ušao jako mlad i da mu, možda i zbog toga, nikad nije bilo problem svjedočiti vjeru tim putem:

„U glazbu sam aktivno ušao kao izvođač duhovne glazbe, kao dio benda Slyric 33 i kao mlad čovjek koji je nanovo otkrio Crkvu, a svoju vjeru nanovo probudio, od starta nisam imao strah – jer mi je bio cilj evangelizirati kroz glazbu. Zato mislim da se taj strah nikada nije ni mogao pojaviti jer uvijek mi je na prvom mjestu bilo donositi Krista drugome, bilo to izravno preko pjesme, određenog teksta ili svojim pristupom, svojim životom i svojom profesionalnošću“.

Uvijek mi je na prvom mjestu bilo donositi Krista drugome, bilo to izravno preko pjesme, određenog teksta ili svojim životom.

Mihac Kovačic je naglasio da su u obitelji praktični vjernici.

„Nisam doživio izvanredno obraćenje. U nekim svojim razdobljima života, kad gledam unatrag, mogu vidjeti da su to ipak bila obraćenja, možda mala naizvan, a zapravo dovoljno velika da shvatim neke stvari i krenem s Božjim ovčicama i tom hard core svirkom, evangelizatorski orijentiranom, pa sve do Damaska i Ognja na kraju. Uvijek smo bili u vjeri i povezani s nekom zajednicom ili crkvom“, zaključio je Mihac Kovačic.