Susret u ispiranju svakodnevnih mreža
Kako li se malo toga istinski novoga događa u našim životima samo zbog toga što ne ispiremo mreže, što bježimo od svakodnevnice i prebiranja po mrežama svoga života.
Dakako, bez Gospodina koji poziva i po čijoj se riječi te mreže pune, ništa se ne događa. Ali nije zanemarivo ni naše ispiranje mreža svoga života, naš, naizgled, beznačajan doprinos, naša sloboda, naša „radna dokolica”.
Možda se bojimo suočiti sami sa sobom.
Možda nam je teško ispirati svoje mreže jer se bojimo suočiti sa sobom, jer nećemo imati snage i hrabrosti priznati da smo uzaludno zabacivali mreže svu noć, a možda i cijeloga svoga života.
Možda nam je lakše zabacivati naše prljave mreže i to uvijek na istu stranu ne nadajući se ničemu, nego ispirati ih i zabaciti na drugu.
Nužno je isprati mreže svoga života, ako se ne želimo vrtjeti u krug i ako ne želimo uzalud zabacivati, truditi se i mučiti te cijeli život rezignirano govoriti: svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo. Odnekud se mora početi.
Izvezimo na pučinu za Njim
Ispirući svoje mreže, čut ćemo i moći poslušati Gospodinov glas koji govori: izvezite na pučinu, otisnete se od obale i bacite mreže za lov. Mreže moraju biti spremne.
Tako je jednostavno? Da, tako jednostavno! Jer, Gospodin to kaže, a njegova riječ čini ono što govori. Toliko puta smo zabacivali i ništa! Da, ali sada Gospodin traži da zabacimo. Čujemo li ga?
Gospodin traži da se odvojimo od obale, od svoje navike i ustaljene prakse.
Foto: Pixabay
Gospodin smiruje oluje
Toliko puta smo izvezli na pučinu? Da, ali koliko je to puta bilo bez Gospodina? Sada Gospodin traži da izvezemo na tu istu pučinu, na otvoreno more gdje vreba opasnost.
Gospodin utišava oluje. On je Gospodar neba i zemlje. Njegovoj se riječi pokoravaju i nebo i zemlja.
Zato, ako Gospodin to traži onda treba ići na otvoreno more, na pučinu i to samo zato što on tako traži.
Ostavimo sve
Potrebno je isprati mreže jer bez toga ispiranja nećemo moći ostaviti sve i poći za Isusom.
Na početku učeništva stoji ispiranje mreža, preispitivanje i razlučivanje.
Ne može se ići dalje, na drugu stranu, na pučinu, na otvoreno more bez ispranih mreža. Možda i može, ali je uzaludno.
Ispiranje mreža je nezaobilazna priprema kako bi se moglo sve ostaviti i poći za Isusom, da bi se moglo zabaciti mreže i početi loviti. Kamo god krenemo nosimo svoje mreže sa sobom, ali ih možemo napuniti samo ako ih isperemo.
Ne možemo ih promijeniti, ali ih možemo dobro isprati.
Foto: Pixabay
Bacimo mreže
Kako je potrebno da nam netko kaže: bacite mreže za lov!
Ta snaga riječi drugoga mijenja u nama raspoloženje, oslobađa snagu u nama i pretvara nas od običnih ribara u Isusove ribare.
Tako je jednostavno: potrebno je samo isprati i baciti mreže. Ne tako daleko. Ne treba ići tko zna kamo. Moguće je ostati na istom mjestu. Samo ne smijemo zaboraviti da postoji i druga strana. Ne mora se zabacivati uvijek na istu stranu.
U susretu s Njime postajemo učenici
Poziv na radikalan zaokret, na istinsko učeništvo, koji moramo svakodnevno obnavljati, događa se u svakodnevnim, običnim, životnim uvjetima i djelatnostima. To je locus ili mjesto zaokreta: naš svakodnevni život.
Šimun i njegovi prijatelji nam to svjedoče: po tko zna koji put love na istome mjestu i tko zna koliko dugo, ali ključni zaokret se nije dogodio negdje drugdje nego u sivoj svakodnevnici života; na istom jezeru, u istoj lađi, s istim ljudima, samo što je sada i Gospodin bio tu.
Za ispiranje mreža nije nužno ići nekamo daleko, ne postoji neko spektakularno mjesto.
Ne postoje čisti, idealni, nebeski uvjeti u kojima ćemo ispirati mreže i preobraziti se od ribara svega i svačega u ribare duša.
On će nas učiniti ribarima duša i tada ćemo osjetiti kako ljubav ulazi u naša srca.
S Gospodinom se sve događa ovdje i sada; na ovom jezeru, u ovoj lađi, s ovim ljudima. Njegovom riječju ovdje i sada postaje eshatološko ovdje i sada. U drami naše svakodnevnice ostvaruje se ispiranje naših mreža. Tu se događa preobrazba straha od toga da smo grešni u sveti strah koji će biti naše oruđe u lovu na duše.
Izvor: Svjetlo riječi