Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje! (Iv 21, 16)

Liturgija dana (22. svibnja):

Prvo čitanje:
Dj 25,13-21
Isus je umro, a Pavao tvrdi da je živ.

U one dane: Dođu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju ono o Pavlu: »Ima neki čovjek, reče, što ga je Feliks ostavio uznikom. Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. Odgovorili im da u Rimljana nije običaj izručivati nekoga čovjeka prije negoli se, optužen, suoči s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. Pošto zajedno dođosmo ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh ja sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih dovesti toga čovjeka. Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslućivao, nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. Budući da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veličanstva, zapovjedih da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru.«

Psalam:
103,1-2.11-12.19-20ab
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i ne zaboravi dobročinstva njegovih!

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove.

Evanđelje:
Iv 21,15-19

Kad se Isus ukazao svojim učenicima, nakon doručka upita Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!«
»Zaista, zaista, kažem ti:
Dok si bio mlađi,
sam si se opasivao
i hodio kamo si htio;
ali kad ostariš,
raširit ćeš ruke
i drugi će te opasivati
i voditi kamo nećeš.«
A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:

Nalazimo se u svetom vremenu iščekivanja Duha Svetoga. Dani pred svetkovinu Duhova je vrijeme ponovnog promišljanja temelja naše osobne vjere i vjere čitave Crkve. Evanđeosko čitanje nas poziva čuti Isusovu pouku nakon uskrsnuća i odazvati se njegovu pozivu naviještati evanđelje ljubavi i oprosta u suvremenom svijetu.

Slušamo odlomak evanđelja koje nas dovodi u vrijeme nakon Isusova uskrsnuća. Scena je dirljiva. Vrijeme i mjesto radnje je zora na obali Tiberijadskog ili Genezaretskog jezera. Učenici su cijelu noć lovili ribu bez uspjeha. Uskrsli loži vatru i priprema im doručak. Upravo uz tu vatru odvija se jedan od najvažnijih razgovora Novoga zavjeta. Razgovor je to između Isusa i Petra.

Ova scena s nevjerojatnom pedagoškom preciznošću osvjetljuje temu poslanja, Petrove slabosti i Božjeg milosrđa. Isus tri puta pita Petra:

Šimune Ivanov, ljubiš li me?

Ova tri pitanja bolno, ali precizno odgovaraju Petrovu trostrukom zatajenju Isusa uz vatru u dvorištu velikog svećenika. Isus ne pita Petra o njegovoj odgovornosti, ne traži izvještaj o njegovom razmišljanju, niti ga tjera na poniženje kajanja. Isusove riječi gađaju Petra ravno u srce. Jedino što ga zanima jest kuca li u Petrovom srcu još uvijek ljubav prema njemu i prijateljstvo prema zajednici apostola. Nakon svakog Petrova potvrdnog odgovora, Isus mu daje poslanje:

Pasi ovce moje.

Povjeravanje službe riječima: „Pasi jaganjce moje“ i „Pasi ovce moje“ ne označava administrativni mandat, nego Petrovo pastirsko sudjelovanje u Isusovoj brizi za zajednicu. U Isusovom povjeravanju petrovske službe jasno je naglašeno da su ovce Isusove: „moje ovce“.

Petar nije vlasnik stada. On je služitelj u Kristovoj Crkvi koja je njegovo vlasništvo. Ni jedan pastir u Crkvi nije gospodar zajednice, nego služitelj onima koji pripadaju Kristu. Vodstvo koje uskrsli Gospodin uspostavlja ne temelji se na superironosti i nadmoći, na časti i vlasti onih koji vrše službu pastira, nego na ljubavi i sposobnosti nasljedovati uskrslog Krista koji hrani svoje učenike.

Brinuti se za ovce i davati im hranu je služba za koju je zadužen svaki pastir ovaca. Krist ne stvara religijsku elitu, nego službenike zajedništva. To nije služba samo zaređenih pastira, nego i svih vjernika koji nose svoj dio odgovornosti za druge članove Crkve.

U ovom izvješću nudi se još jedna važna pouka. Petrov autoritet u Isusovoj Crkvi ne proizlazi iz njegove savršenosti, već iz iskustva oproštenja Petrovih grijeha. Isus ne traži od Petra da analizira svoj pad, nego da ponovno posvijesti svoj odnos prema Gospodinu.

Uskrsli Krist ne utemeljuje Crkvu kao zajednicu koja je usmjerena na grijehe i krivnju prošlosti, nego kao zajednicu koja je otvorena budućnosti. Poslanje Crkve nije podsjećanje svijeta i Kristovih vjernika na njihove grijehe nego na svjedočenje ljubavi i Božjeg milosrđa.

Posljednji dio odlomka najavljuje Petrovo mučeništvo. Nekoć mladi i nadobudni Petar morat će dopustiti da ga vežu i vode u smrt. Bit će to potpuno suobličenje s Učiteljem i ispunjenje Petrova obećanja vjernosti do smrti koje je izrekao u dvorani posljednje večere. Petar više ne obećava herojstvo i euforiju. Nakon iskustva zatajenja Petar više nije učenik pun samopouzdanja.

Iskustvo pada naučilo ga je da ponizno prihvati poslanje i izvrši ga potpunom predanošću sa svim snagama koje su mu na raspolaganju. Petar ne nudi Isusu ništa drugo osim istine o svojoj slabosti i pokajničke odanosti svoga srca. On više ne govori kao onaj koji će ići za Isusom gdje god treba, pa i u smrt. Petar se oslanja na Isusovo znanje:

Ti znaš da te volim.

Ovaj odlomak evanđelja nosi duboko značenje za život Crkvu, za njezine pastire, ali i za svakoga laika koji je uključen u kršćansko poslanje svjedočenja svoje vjernosti Kristu u svijetu. Vrijeme u kojemu živimo obilježeno je krizom povjerenja u institucije i vodstvo društva. Politički, kulturni, pa i crkveni autoriteti na niskim su razinama.

Modeli upravljanja društvom pokazuju se nedostatni i slabi, često korumpirani i podvrgnuti ciljevima vođa. Model evanđeoskog vodstva nije potvrda ega, nego sposobnost preuzimanja brige za druge iz ljubavi prema istini i po cijenu vlastitog života. Ovaj se evanđeoski ideal ne postavlja samo crkvenim pastirima, nego i svima koji nose bilo koju službu vlasti i vodstva u društvu.

Dok iščekujemo silazak Duha svetoga Isus danas želi razgovarati i s nama. On nam nudi oprost i postavlja samo jedno pitanje: Ljubiš li me unatoč svemu? Prečesto mislimo da nas naši padovi i životni lomovi čine nesposobnima za služenje Bogu. Opsjednuti smo idejom savršenstva. Skloni smo kao mladi Petar puni samopouzdanja kovati vlastite planove i prema svojim nagnućima usmjeravati svoj vjernički život.

Kad nam se dogodi da padnemo i pogriješimo spremniji smo odustati, negoli ostati uz Krista. Naši grijesi, koje smo poput Petra oplakali oprošteni su. Upravo to iskustvo Božjeg oproštenja postaje mjesto naše najveće vjerodostojnosti. Najbolji svjedoci oproštenja i tješitelji drugih grešnika su oni koji su i sami bili slomljeni. Radi toga Duh Sveti dolazi kao Duh obraćenja i oprosta. On naše padove preokreće u novu snagu za djelovanje.

Bez obzira na svoju grešnost i slabost, prepoznajmo Uskrslog Krista koji nas ne osuđuje nego nas podiže i šalje da radi ljubavi prema njemu pođemo naviještati evanđelje braći i sestrama.