Danas, na Pepelnicu, odnosno Čistu srijedu, započinjemo liturgijsko vrijeme korizme. Vrijeme je to obraćenja, zaokreta, novog početka, promjene smjera kretanja i načina mišljenja, kako nas i pozivaju izvorni biblijski pojmovi za obraćenje: šub i metanoia.

Poslušajmo prodorne riječi današnjih čitanja. Prorok Joel jasno donosi Gospodinovu riječ: „Vratite se k meni svim srcem svojim, razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu jer je on sama nježnost i milosrđe, bogat dobrotom.“

Joel jasno ukazuje na važnost unutarnje promjene, promjene srca i uma, promjene nutrine, jer malo će vrijediti izvanjski znak posipanja pepelom ako srce i um, vlastita nutrina, nisu raskajani i otvoreni Bogu.

Vrijeme je kratko

Slično sveti Pavao poziva Korinćane da se žurno obrate i pomire s Bogom, da ne odgađaju obraćenje i pomirenje, da ne prime uzalud milosti Božje. Jer, ističe Pavao: „Sad je vrijeme milosti, sad je vrijeme spasa.“

Važno je imati ove Pavlove riječi na umu i ozbiljno ih uzeti u obzir jer vrijeme prolazi, vrijeme je „kratko“, te nipošto ne treba odgađati obraćenje i ozbiljan povratak Kristu. Jer, tko nam jamči da ćemo doživjeti neka bolja ili kasnija vremena za obraćenje?

Tko nam jamči da će biti prikladnija vremena za obraćenje od ovih sadašnjih vremena?

Jedino sigurno vrijeme i jedinu sigurnu priliku koju imamo je u prezentu, hic et nunc. Sad je vrijeme milosti, sad je vrijeme spasa.

Korizmena sveta djela – u skrovitosti, bez galame i reklamiranja

Korizmeno obraćenje i povratak Gospodinu osobito obilježavaju tri sveta djela, a to su molitva, post i milostinja.

Ta tri korizmena djela zapravo su konkretni izričaj unutarnjeg obraćenja, put kojim se obraćenje utjelovljuje i postaje konkretno.

Isus u evanđelju jasno ukazuje na kakav način smo pozvani moliti, postiti i dijeliti milostinju: u skrovitosti, bez velike buke i galame, manifestiranja i reklamiranja.

Drugim riječima, bit posta, molitve i milostinje nije u tome da nas drugi vide i da se dive, nego u unutarnjoj preobrazbi iz koje izviru ta tri korizmena djela. Opasnost je da čovjek vjernik obavlja određene religiozne čine tek formalno, izvanjski, ili pak tek zato da zadobije izvanjsko priznanje. Isus jasno ukazuje da post, milostinju i molitvu treba pratiti skrovitost, tj. unutarnja preobrazba i obraćenje.

Pozvani smo na molitvu, post i milostinju iznutra, iz srca i duše, kako bismo skrovitim prakticiranjem ovih religioznih djela uistinu promijenili sebe, obratili se Bogu i postali novi ljudi, očišćeni i oprani od grijeha.

Sasvim suprotno duhu svijeta.

A svijet pak traži izvanjsku i bučnu slavu; ne traži unutarnje obraćenje i promjenu čovjeka, ne traži Boga i njegovu volju, nego tek prolaznu i površnu proslavu samog čovjeka, izvanjsko manifestiranje i pokazivanje, koje u konačnici čovjeka ostavlja potrošenim i praznim.

Uskrsnuće tek poslije patnje i umiranja

U tom smislu, valja nam se uvijek iznova vraćati na logiku kraljevstva Božjega koje raste nezamjetljivo, u skrovitosti, poput gorušičinog zrna. Valja nam se vraćati i obraćati na logiku Spasitelja našega Isusa Krista u kojem se uprisutnjuje Kraljevstvo i koji djeluje proročki i snažno, ali skrovito i uvijek tražeći Oca i njegovu volju, sve do neslavne smrti na križu i skrovite tišine groba.

Slavno je uskrsnuće došlo tek poslije patnje i umiranja, poslije smrti i skrovitosti groba.

Neka nam stoga i ova korizma bude prilika za istinsko obraćenje i povratak Kristu i evanđelju. Učimo se od našega Spasitelja skrovitosti i neznatnosti, tišini i nezamjetljivosti gdje nas vidi jedino Otac naš nebeski, koji će nam obilato vratiti sve dobro što činimo. I to u skrovitosti. Daleko od buke i sjaja svijeta koji u konačnici puno obećava, a malo daje. Svijeta koji nakratko i brzo očarava, ali dugo i gorko razočarava.

Budimo u ovom našem svijetu i vremenu istinski obraćenici, ljudi vjere, posta, molitve i milostinje, ljudi koji će biti znak nade i spasenja, znak Božjeg svjetla i milosti, znak da su Bog i njegovo spasenje blizu onima koji mu se iskreno i svim srcem vrate.

Homilija za Pepelnicu, vlč. Davor Vuković, Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije