U atletskom treningu i natjecanju često nedostaje razvoj duše prema pobjedi u vrlini. Športaše treba podučavati ne samo u tehnici, već i u onim vrlinama koje će im koristiti kako u športu kojim se bave, tako i u življenju, piše na mrežnoj stranici Catholic Gentleman.

Stavljanjem naglaska na vrlinu, šport može dati muškarcima stvarnu priliku da učvrste te karakterne snage u svoju osobnost s trajnim rezultatom i to dugo nakon što natjecanje završi. Ove vrline su marljivost, disciplina, požrtvovnost, usredotočenost i hrabrost.

Marljivost

Športaši brzo nauče da će utakmicu dočekati nespremni ako samo odrade trening. Uložiti više napora i truda od protivnika, težiti naizgled nedostižnim ciljevima, uvelike će povećati šanse za uspjeh na semaforu. Napor je neophodan bez obzira na talent.

Vrlina marljivosti bitna je i u duhovnim vježbama. Ljudi bi trebali neprestano težiti idealu unatoč prijašnjem neuspjehu, grijehu i poteškoćama. Marljivost u športu pomaže uspostaviti naviku marljivosti i na duhovnom polju.

Disciplina

Športaši bi trebali težiti savršenstvu. Nije dovoljno dobro samo da mogu dodati loptu, već da tu loptu dodaju što brže, učinkovitije i točnije. Športaši se nikada ne bi trebali zadovoljiti prosječnošću, već samo izvrsnošću – a isto se može reći za svaku aktivnost u životu.

Nitko ne može biti velik igrač ako dopušta da drugi aspekti života budu u neredu. Nitko ne može biti dobar čovjek ako u svemu ne traži dobro i ne čini dobro. Kao i u životu, katolici nisu pozvani biti katolici samo nedjeljom, nego svaki dan i u svemu što čine. Bez discipline nemoguće je savršenstvo koje naš Gospodin zahtijeva.

Žrtva

Tim mora imati povjerenje koje povezuje njegove pojedince kako bi uspio. Povjerenje se osvaja odricanjem, a odricanja velikog športaša ne čine njegove suigrače malima, već velikima, jer ih stavlja na mjesto za postizanje pogotka. Svaki pojedinac u momčadi mora podnijeti potrebne žrtve za svoje suigrače da bi ostvarili pobjedu.

Ono što ljudi rade svakodnevno uvelike utječe na druge. Treba se zapitati: „Što mogu učiniti da pomognem drugima da uspiju?“ Nijedan katolik nije sam, već dio sveopćeg tima koji čini Crkvu, a svaki njegov član mora djelovati u interesu drugih. Nema „ja“ u riječi „momčad“.

Nijedan katolik nije sam, već dio sveopćeg tima koji čini Crkvu

Usredotočite se

Igrači moraju biti usredotočeni na svoju specifičnu ulogu u momčadi, unatoč dobacivanju gledatelja, lošem suđenju ili prljavoj protivničkoj igri. Usredotočujući se na vlastite odgovornosti i izvršavajući ih najbolje što može, pravi športaš djeluje za dobrobit momčadi kao cjeline.

Slično tomu, svaki čovjek, bez obzira na svoj poziv, treba se usredotočiti na to da čini pravu stvar. Svatko ima kontrolu nad samim sobom, pa je stoga i odgovoran za svoje postupke. Čovjek koji je usmjeren na dobro nikada neće učiniti ništa što bi to dobro ugrozilo.

Hrabrost

Igrači uvijek moraju biti spremni igrati s nepokolebljivom upornošću, neustrašivi prema tuđoj veličini, rekordu, semaforu ili vremenu na satu. Pravi natjecatelj nikada ne odustaje ni u jednoj fazi. Pravog natjecatelja odlikuje hrabrost.

Katolici uvijek dolaze u situacije u kojima su snaga, vjera i odlučnost stavljeni na kušnju. Ništa ne smije čovjeka iscrpiti i natjerati ga da se preda. Prava perspektiva – i ona koju stvarno iskustvo sporta može potaknuti – jest vidjeti svaku prepreku i svaku kušnju kao izazov koji treba prevladati.

Pobjeda športa

Dobiveno ili izgubljeno športsko natjecanje daje pojedinačnom igraču konkretno iskustvo za pobjedu u životu. Čvrsta odluka igrača da ugradi ovih pet vrlina u svoju srž dat će mu temelj za uspjeh kako na terenu, tako do kraja života. Oni su snaga potrebna za živjeti pouzdanim katoličkim životom; život u kojem ne pobjeđuje samo športaš, već i svi oni oko njega.