Mirni život svetog Josipa doista propovijeda glasnije od riječi! U nastavku donosimo kako kroz pet vrlina sv. Josipa možemo naučiti njegovati duh tihe snage poput njega.

Govoreći o „najborbenijoj“ kreposti – o jakosti – na općoj audijenciji 10. travnja, papa Franjo je istaknuo kako ona u poteškoćama osigurava čvrstoću i postojanost u traganju za dobrom. Jakost osposobljava da pobijedimo strah, čak i smrt, i da se suočimo s kušnjama i progonstvima.

Stvaranje dobrih navika u našim životima vodi nas do duhovnog rasta. Jedna od njih odnosi se i na jutarnje buđenje. Doznajte o čemu se radi.

Ljudske vrline bruse našu osobnost i daju nam fleksibilnost potrebnu da otkrijemo pravi način djelovanja u najrazličitijim svakodnevnim situacijama.

Čistoća se ne odnosi na popis zabrana, već na put koji vodi do radosti prave ljubavi.

Naučimo našu djecu da budu velikodušna. Svi mi imamo život pun prilika da budemo sretni i pomognemo drugima da to postanu.

Kaže se da je poniznost prva od vrlina, jer nas smješta u stvarnost i omogućuje nam da primimo istinu svih ostalih vrlina – ona je uvijek najbolje mjesto za početak kada "gradimo" vrline. Poniznost je suprotna vrlina ponosu, koji je korijen svih poroka.

Ali ne bismo smjeli dopustiti da se na tom putu obeshrabrimo. Ono što Bogu najviše godi u našem vremenu molitve je naša dobra volja da ga pratimo, naša jednostavna prisutnost i društvo, poput malog djeteta sa svojim roditeljima. Pospješujući ovaj sinovski stav, pronaći ćemo snagu potrebnu da ne postanemo nemirni kada se čini da je naša molitva obilježena tišinom i samoćom. Nijedan izvor koji koristimo za našu molitvu ne može zamijeniti iskrenu želju da se približimo Bogu kao prijatelju, slobodnu odluku da mu kažemo “volim te”, što nitko drugi ne može reći umjesto nas.

Naša kultura ima vrlo zbunjen osjećaj za herojstvo, često plješće najvećima, najjačima, najglasnijima ili najbogatijima, ali heroj je samo obična osoba, poput tebe i mene, koja odlučuje učiniti neobičnu stvar.

Kad pomislimo na osobine nekoga tko ima poniznost, kako bismo ih opisali? Postoje li određene osobe koje vam padnu na pamet? Sveta Terezija iz Lisieuxa? Blažena Margareta od Castella? Sveti Josip Kupertinski? Što kažete na odraslo dijete koje brine o ostarjelom ili nemoćnom roditelju? Svećenik koji provodi cijeli dan izmjenjujući se između sjedenja u ispovjedaonici i nuđenja duhovnih uputa svojim župljanima? Ili novak u vjerskoj zajednici kojeg lažno optužujuju i etiketiraju, ali on ostaje u tišini?