Svečanu Večernju na uočnicu svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, u utorak, 14. siječnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Večernja uoči svetkovine sv. Stošije / Foto: Ines Grbić

„Sv. Stošija svoj život nije živjela neovisno od plana Stvoritelja i njegovog Sina Isusa Krista kojeg je poslao na ovaj svijet da zauvijek ostane s nama i izvrši djelo otkupljenja. Ona je, usprkos nevoljama i poteškoćama, mukama i prolivenoj krvi, ostala vjerna Božjem pozivu na život i zajedništvo. Ona nam je, stoga, primjer, putokaz i poticaj kako naš život ostvariti do punine koja se ostvaruje u zajedništvu sa Stvoriteljem“, rekao je mons. Zgrablić, naglasivši da je sv. Stošija „naša prijateljica na nebu, s Bogom“.

Večernja uoči svetkovine sv. Stošije / Foto: Ines Grbić

Simbolika stavljanja tamjana u posudu kao molitvenog prinosa vjernika

„U Knjizi otkrivenja, molitvu ‘dvadeset i četiri starješine’ i ‘četiri živih bića’ drže u svojim rukama liru koja prati njihovo pjevanje. Pred njima su i ‘zlatne posude pune kâda’, koje su, kako sv. Ivan objašnjava, ‘molitve svetačke’, odnosno onih koji su već u punom zajedništvu s Bogom, ali i svih koji se nalaze na tom putu. Pred prijestoljem Božjim je anđeo koji u ruci drži zlatnu kadionicu u kojoj neprestano stavlja zrnca tamjana, odnosno naše molitve, čiji se ugodni miris prinosi zajedno s molitvama pred prijestolje, pred lice Božje (usp. Otk 8, 1 – 4)“, opisao je nadbiskup Zgrablić zapis Božje riječi, rekavši da ta simbolika opisuje i Večernju molitvu sv. Stošije.

Večernja uoči svetkovine sv. Stošije / Foto: Ines Grbić

U tom kontekstu i duhu, na Svečanoj Večernjoj vjernici su i izvanjski učinili jednu izvanrednu gestu, na poticaj i po ideji nadbiskupa Zgrablića, želeći u Godini jubileja potaknuti na dublje poniranje u molitvu i odnos s Gospodinom i po nekim osobitim, svečanim gestama i izrazima pobožnosti.

Večernja uoči svetkovine sv. Stošije / Foto: Ines Grbić

Početkom pjevanja antifone „Prezre Stošija poganske idole i među narodom razglasi ljubav Božju i slavu njegovu“ i dok se pjevao Marijin Veliča, vjernici su pristupali ispred prezbiterija katedrale i stavljali su zrna tamjana u zajedničku posudu u kojoj je tamjan izgarao te se mirisni kâd uzdizao u visinu katedrale sv. Stošije.

Bio je to simbolični izraz prinosa molitava vjernika, pri čemu su se vjernici prekrižili, neki i kleknuli, združena u uzdizanje kâda, odnosno uzdizanje molitava zajednice vjernika iz Zadarske nadbiskupije.