Vjeronauk nije zamjena za katehezu

Školski vjeronauk ne može biti zamjena za župnu katehezu. Oboje pripada istom evangelizacijskom poslanju, ali imaju različitu narav i zadaću.

Školski vjeronauk sustavno upoznaje učenika s vjerom u odgojno-obrazovnom sustavu, dok župna kateheza uvodi u život vjere, molitvu, liturgiju, sakramente i konkretno zajedništvo Crkve. Jedno bez drugoga je nepotpuno.

Tko je sve odgovoran za katehizaciju?

Kateheza je među temeljnim zadaćama svećenika koji je i navjestitelj i učitelj vjere te da poučavati, tumačiti Božju riječ, odgajati u vjeri i duhovno pratiti čovjeka prema Kristu pripada srži pastirskog poslanja. 

Katehetska odgovornost pripada pastirskoj službi župnika, zatim vjeroučiteljima i katehetama, ali i cijeloj crkvenoj zajednici.

„Možda smo se previše lako zadovoljili činjenicom da djeca imaju vjeronauk u školi, pretpostavljajući da će školski vjeronauk nadomjestiti ono što smo nekad činili u župnoj katehezi.

Posljedica je da se župna kateheza negdje svela na najnužnije – na nekoliko godina ili, nažalost, katkad samo na nekoliko mjeseci ili susrete neposredne priprave za Prvu pričest i krizmu“, upozorio je poručio je mons. Milan Zgrablić na 50. Katehetskom danu Zadarske nadbiskupije.

Foto: Canva

Kateheza je jedna od glavnih zadaća pastorala

„Kateheza nije još jedna aktivnost koju treba ugurati u puni pastoralni raspored.

Ona pripada među naše glavne pastoralne zadaće.

Ako je naše poslanje dovoditi ljude Kristu, poučavanje u vjeri, uvođenje u kršćanski život i praćenje duhovnog rasta ne mogu biti sporedni“, istaknuo je mons. Zgablić.

Koji je cilj kateheze?

Cilj kateheze treba biti formacija zrelog kršćanina koji ima oblikovanu savjest i sposoban je odgovorno razlučivati u pluralnom društvu.

Kateheza mora imati lice konkretnog čovjeka.

„Pred nama je uvijek cijeli čovjek – sa svojim tijelom i osjećajima, razumom i voljom, odnosima i ranama, sposobnostima i ograničenjima, savješću i duhovnim životom. Zato želimo razvijati tjelesnu, intelektualnu, emocionalnu, moralnu i duhovnu dimenziju osobe. Čovjek nije samo tijelo, ni duh bez tijela. Nije samo razum, a ni vjera koja zanemaruje razum ne može biti zrela.

Želimo odgajati kršćanina koji ne vjeruje zato što su vjerovali njegovi roditelji ili zato što pripada određenoj sredini, nego može reći: ‘Vjerujem jer sam susreo Krista, upoznao Evanđelje i želim svoj život svjesno graditi s njime’“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Kateheza nije samo priprema za sakramente

„Župa treba ponovno postajati mjesto u kojem se vjera rađa, raste, slavi i sazrijeva. Župnik nije pozvan sve činiti sam. Njegova je odgovornost pokretati, okupljati i pratiti katehetsko poslanje zajednice, prepoznavati karizme vjernika i uključivati ih“, potaknuo je nadbiskup.

Kateheza ne pripada samo djetinjstvu i ne završava krizmaničkom dobi.

Potrebna je i kateheza odraslih jer čovjek cijelog života postavlja pitanja o vjeri i smislu te je i priprava djeteta za sakrament prigoda za susret s obitelji. 

Župa Uzvišenja Svetog Križa, Retfala – Osijek / Foto: HKM

Vjera se živi u zajednici

„Vjera se ne prenosi samo riječima. Ona se upoznaje, slavi i živi u zajednici.

Zato trebamo stvarati prostore u kojima će mladi i odrasli iskusiti da Crkva nije samo institucija kojoj formalno pripadaju, nego obitelj vjere u kojoj su poznati po imenu i u kojoj imaju svoje mjesto. 

U takvoj zajednici čovjek može postavljati pitanja, moliti, služiti, pogriješiti, ponovno započeti i rasti.

Zato mladima trebamo pomagati otkrivati njihove darove i povjeravati im stvarnu odgovornost: u liturgiji, Caritasu, glazbi, volontiranju, radu s djecom, brizi za bolesne, siromašne i osamljene i u drugim područjima Crkve.

Mladi ostaju gdje osjete da nisu samo primatelji programa, nego da ih zajednica poznaje, treba i da im vjeruje“, poručio je nadbiskup Zgrablić. 

Vjeroučitelji uključeni u život župe

No, kateheza nije samo zadaća ni vjeroučitelja.

„Vjeroučitelj ne smije biti tek stručni djelatnik koji predaje školski predmet, kao što ni svećenik nije tek organizator župnog života.

Svaki prema svojoj službi, darovima i svome poslanju sudjeluje u istom djelu Crkve: navijestiti Krista i pomoći čovjeku da ga upozna. 

Trebamo jedni druge.

Svećenici trebaju vjeroučitelje jer susreću djecu i mlade, poznaju njihov svijet koji se brzo mijenja.

Trebamo vjeroučiteljska znanja, stručnost, pedagoško iskustvo i poznavanje pitanja mladih.

Vjeroučitelju je potrebno zajedništvo župe i suradnja sa svećenikom kako bi ono što poučava bilo povezano sa živim iskustvom Crkve“, rekao je nadbiskup, u želji da školski vjeronauk i župna kateheza ne žive kao dva paralelna svijeta, nego kao dva različita, ali međusobno povezana puta kojima Crkva nastoji približiti Krista novim naraštajima.