Podrška sv. Ivana Pavla II. tijekom teške društvene situacije u BiH

Na svetkovinu Svih svetih 1994. apostolski nuncij u BiH mons. Francesco Monterisi na kraju mise u sarajevskoj katedrali je rekao kako je „sveti otac Ivan Pavao II. uvrstio među kardinale i vrhbosanskog nadbiskupa mons. Vinka Puljića“.

Tada nazočni vjernici svjedoče da se „u katedrali prolomio spontani pljesak koji je dugo trajao“.

Jer, osjetili su kako tim činom Papa daje podršku vrhbosanskom nadbiskupu Puljiću u vrlo teškim trenutcima koje je proživljavalo stanovništvo Sarajeva i katolici diljem Bosne i Hercegovine.

Apostolsko putovanje pape Ivana Pavla II. BiH 1997. / Foto: KTA

Taj dugi aplauz bio je izraz i radosne zahvalnosti sarajevskoga puka rimskom Prvosvećeniku koji je tim činom pokazao da je blizu svima koji trpe ratne nevolje i opasnosti.

Godine 1994. sveti Papa posjetio je Zagreb o proslavi 900. obljetnice osnutka biskupije, a planirao je posjetiti i Beograd i Sarajevo.

• U Srbiji se usprotivila Srpska Pravoslavna Crkva pa je stiglo šturo priopćenje kako za to „prilike još nisu bile dozrele“.
• Iz Sarajeva, koje je bilo u okruženju jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih snaga, stiglo je priopćenje iz ureda međunarodnih snaga kako „nije moguće pružiti sigurnost tako visokom gostu“. Papi je bilo žao što nije mogao poći u Sarajevo.

Odbijenicu iz Sarajeva Papa je pretvorio u nezaboravnu darovnicu

Papa je tada učinio dvije znakovite stvari za Bosnu i Hercegovinu. Kako nije mogao posjetiti Sarajevo, u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu slavio je misu na hrvatskom jeziku i održao homiliju koju je trebao izreći u glavnom gradu BiH, na Malu Gospu 1994. (na rođendan nadbiskupa Vinka Puljića). U toj prigodi izrekao je vrlo potresnu molitvu nebeskom Ocu: „Oče naš, koji jesi na  nebesima… Ja, biskup Rima i prvi papa Slaven, padam na koljena i molim te i vapijem Tebi: Od kuge, glada i rata, oslobodi nas Gospodine.“

A stanovnicima Sarajeva i žiteljima BiH uputio je najdirljiviji vapaj koji je ikada uputio neki papa:

S vama smo i bit ćemo sve više s vama.

Imenovanje vrhbosanskog nadbiskupa za kardinala

Pedesetak dana nakon toga, papa Ivan Pavao II. uvrstio je vrhbosanskog nadbiskupa među kardinale i time odaslao poruku:

Kad ja ne mogu doći k vama, evo, postavljam kardinala Vinka da mene zastupa i govori u moje ime.

Taj su Papin govor najbolje shvatili i prihvatili nazočni vjernici u katedrali Srca Isusova i pozdravili ga dugotrajnim pljeskom radosti i odobravanja.

kardinal Vinko Puljić / Foto: Dario Zürchauer

Rodoljublje kardinala Vinka Puljića

A iz njihova grada čuo se glas mladoga kardinala: „Mi ovdje, u Sarajevu i u cijeloj Bosni i Hercegovini, ne ostajemo da preživimo, nego da se ostvarimo na svojoj grudi.“ Nastavio je da će „Crkva živjeti i djelovati bez obzira na to kako se država zvala. Jer, u ovoj zemlji, Bosni i Hercegovini, nikli smo i obikli. I tu želimo ostati i živjeti. Tog prava neću se odreći.“

Baština je nešto sveto.

„Tko ne zna svoje korijene čuvati i voljeti i za to se žrtvovati, nema budućnosti. Ono što se voli, za to se žrtvuje ili umire. A ono za što se umire, to ne odumire“, slikovito je obrazlagao svoje rodoljublje kardinal Puljić.

„Svojim pastirskim radom, molitvom i riječju pokazao je koliko voli svoju zemlju i veseli se njezinom napretku u izgradnji mira i prosperiteta. I dok se u ovoj prigodi spominjemo i čestitamo 30. obljetnicu imenovanja kardinalom Svete Rimske Crkve, od srca čestitamo i zahvaljujemo za njegovo nesebično služenje Bogu, Crkvi i narodu ove plemenite zemlje“, poručio je umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, piše IKA, zaključivši: Vivat, crescat et floreat, eminentissime Domine!