Mi sestre na Salomonskim Otocima često susrećemo ljude na putu, a posebno u posjetu selima. Kada pitam djecu kako se zovu, vrlo često ne dobijem odgovor. To bude zato što ne razumiju dok ih ne pitam na njihovu jeziku, a ne na pidžinu ili engleskome. Kada čuju svoj jezik, onda brže-bolje odgovore. Isto tako, kada djeci u školi dijelimo kruh sv. Vinka jednom u tjednu, kada ugledaju auto u vrijeme školskog odmora, trče radosni niz mali obronak ususret kruhu. Ili kada bolesnik kuca na naša vrata tražeći pomoć. Naš sv. Vinko Paulski uči nas da, ako nas bolesnik zove u vrijeme molitve, ostavimo molitvu i pomognemo bolesniku, jer ostavljamo Boga radi Boga. Bog nas u tom bolesniku treba. Kada dijelimo kruh, uči nas da će nam siromasi jedino zbog naše ljubavi oprostiti kruh što im ga dajemo.

Bog nas u tom bolesniku treba.

#missioHR

Sjetim se jedne priče iz života sv. Terezije Avilske, naučiteljice Crkve i velike reformatorice karmelićanskog reda, čiji spomendan danas slavimo. U njezinu životu spominje se događaj kad je jednom u svojem samostanu susrela na hodniku jednog dječaka. Iznenađena, upitala ga je tko je on. On je nju zauzvrat pitao isto pitanje: „A tko si ti?“ Ona je spremno odgovorila: „Ja sam Terezija od Isusa“. Na što je dječak rekao: „Ako si ti Terezija od Isusa, onda sam ja Isus od Terezije.“ I nestao je. Ona je shvatila da joj je Isus bio blizu u liku tog dječaka. Naš Bog je Bog blizine. Učinio je sebe čovjekom da bi nam bio blizu. Danas ga možemo vidjeti očima vjere u presvetoj euharistiji – u njoj nam je Isus blizu. I još na poseban način u liku patnika i siromaha, u potrebitu utjehe, riječi ili kruha. Jer rekao nam je: „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ U siromahu, u bratu i sestri pokraj mene – Isus je blizu. Ljubav je ono što nas povezuje i uklanja različitosti. Zapravo, različitost postaje bogatstvo kojim možemo biti ispunjeni ako ga prihvatimo. Takva ljubav oslobađa, ne sputava.

U siromahu, u bratu i sestri pokraj mene – Isus je blizu.

#missioHR

U Božjoj riječi danas čujemo da su oko Isusa bili ljudi onog vremena, farizeji, koji su ga htjeli u svojoj blizini. Ponudili su mu večeru i željeli ga uklopiti u svoje okvire. A on ih uči slobodi. Vidimo da je naš Bog onaj koji može čitati srca i misli. On nas poznaje. I uči nas biti slobodni, ne osuđivati ono nama nepoznato i drugačije. Jer on nam može doći neočekivano blizu a da ga ne vidimo. Dolazi nam svakodnevno veoma blizu u našoj braći i sestrama i gleda nas očima drugih. Često su oči drugoga ispit i ogledalo tko sam ja i tko su za mene drugi i drugačiji. Očima ne treba jezik, oči se razumiju. Očima izražavamo ljubav koju činimo djelima, jedino zbog koje će nam siromasi oprostiti kruh što im ga dajemo, a bolesnik će osjetiti utjehu u boli, brat i sestra pokraj mene toplinu blizine. Neka nam Gospodin pomogne da se ne bojimo gledati jedni drugima u oči, da prepoznamo njega u očima drugoga, da prepoznamo i sebe u očima ljudi oko nas!

Gledajmo se očima srca, da se prepoznamo kao braća i sestre, da se prepoznamo kao djeca jednoga Oca na nebesima i zajedno gradimo kraljevstvo nebesko ovdje na zemlji!

Osim molitvom, djelovanje hrvatskih misionara može se poduprijeti putem Nacionalnoga misijskog ureda u Zagrebu, donacijom na IBAN HR6323600001101542876; Svrha: MOJ DAR ZA MISIJE; SWIFT: ZABAHR2X.

Više o aktivnostima Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj može se saznati na Facebooku i Instagramu. Dodatne informacije mogu se dobiti pozivom na broj +385 1 56 35 055 ili upitom na adresu e-pošte missio.croatia@misije.hr.

#missioHR