O Gospodine molim Te da mi udijeliš dvije milosti prije nego umrem. Prva je da za ovog života osjetim u svojoj duši i na svome tijelu, koliko je to moguće, onu bol što si je Ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da osjetim u svome srcu, koliko je to moguće, onu neizmjernju ljubav kojom si Ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za grešnike. 

Riječi su to sv. Franje koji se krajem ljeta 1224. popeo po šesti put na brdo La Verna da ondje posti tijekom četrdesetnice u čast Djevice Uznesene u nebo i sv. Mihaela arkanđela. U tom se razdoblju dogodilo veliko čudo. Bila je to četrdesetnica velikih ekstaza i neprekidnih nebeskih viđenja (CV – 3. Razm. o sv. ranama: 1915. – 1923.).

Prva je da za ovog života osjetim u svojoj duši i na svome tijelu, koliko je to moguće, onu bol što si je Ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke muke.

Što se više udubljivao u promatranje Svevišnjeg, Najsvetijeg Boga, Najvišeg dobra, Jedinog dobra, više se raspaljivao željom da u svom duhu osjeti svu ljubav, a u svom tijelu bol koju je Isus podnio u svojoj muci i smrti na križu, donosi OFM.hr.

Sv. Franjo pobožno je razmatrao Isusovu muku i njegovu neizmjernu ljubav, a onda je ugledao kako “s neba silazi seraf sa šest sjajnih, ognjenih krila te mu se u brzom letu približava, a mogao je raspoznati i jasno vidjeti u njemu lik raspetoga čovjeka” (usp. Franjevački izvori, Sarajevo-Zagreb, 2012., 1558.).

Prema spisima, za vrijeme ovog čudesnog ukazanja “činilo se kao da cijela gora La Verna gori presjajnim ognjem, koji je obasjavao i osvjetljavao sva brda i doline naokolo, kao da je Sunce sišlo na zemlju”.

Dao sam ti rane, znakove svoje muke, kako bi mogao biti moj zastavnik.

U ovom ukazanju serafa Isus Krist je objavio svetom Franji neke tajne i uzvišene istine koje su otkrivene tek nakon svečeve smrti kada ih je on sam na čudesan način priopćio. U Cvjetićima sv. Franje piše:

Isus Krist mu je rekao: “Znaš li što sam ti učinio? Dao sam ti rane, znakove svoje muke, kako bi mogao biti moj zastavnik. Pa kao što sam ja na dan svoje smrti sišao u pretpakao i sve sam duše koje sam ondje zatekao odande oslobodio snagom svojih rana, tako dopuštam i tebi da svake godine na dan svoje smrti siđeš u čistilište i da sve duše iz svojih triju redova – to jest: manju braću, sestre i članove svjetovnog reda – a i one koji će te mnogo štovati, a ti ih ondje nađeš, izvedeš odande snagom svojih rana i povedeš ih u rajsku domovinu. Tako ćeš biti sličan meni u smrti, kao što si bio i za života.”

Sveti Franjo prima stigme, Branimir Dorotić, Kuća susreta Tabor / Foto: Ivan Vučković – uz izmjene

Posljedica ovog viđenja u Franjinu srcu bio je neizmjeran žar Božje ljubavi, a na njegovu tijelu trag Kristove muke – znakovi čavala na rukama i nogama te rana na boku. “Ruke i noge izgledale su kao da su prikovane po sredini čavlima. Glave čavala bile su na dlanovima ruku i nogu izvan mesa, a vrhovi su im izlazili s druge strane i na tabanima. Oni su bili tako savijeni i zakovani da se moglo između zakova i zavoja, koji su bili sasvim izvan mesa, lako staviti prst ruke kao u neki prsten, a glave čavala bile su zatupljene i tamne.

Ta je rana kasnije više puta krvarila i svetom je Franji znala okrvaviti odjeću i hlače.

Slično tomu, između rebara pokazala se rana od uboda kopljem, i to nezacijeljena, rumena i krvava. Ta je rana kasnije više puta krvarila i svetom je Franji znala okrvaviti odjeću i hlače” (usp. Cvjetići sv. Franje, 1559. – 1560.).

Serafski se Otac toliko htio suobličiti Kristu da je cijeli život htio umrijeti mučeničkom smrću, no vjerojatno nije niti slutio doslovnu sličnost muke koju je podnio on i koju je podnio Isus. Franjo je tako postao prvi svetac u povijesti kojemu su potvrđene stigme.