Redovnice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, s. Ruža Raič i s. Veronika Ćibarić, otišle su do dalekih Salomonskih Otoka u misije. U ruralnim područjima gdje je bijeda stalan gost, gdje se za šaku riže pješači dva sata, gdje je onaj tko ima sapun bogat čovjek i gdje ljudi umiru od bolesti koje bi ovdje riješio posjet ljekarni, njih dvije zajedno s ostalim sestrama nastoje, uz Božju pomoć, širiti Božje kraljevstvo i pomoći potrebitima.
Iskren osmijeh, radost u očima, beskrajna zahvalnost i nada da će dobri Bog providjeti i za njih i za siromašne kojima su poslane – to je prvi dojam nakon susreta u Nacionalnoj upravi Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj sa sestrama milosrdnicama Ružom i Veronikom. Sestra Ruža rođena je u Čapljini 1971., a sestra Veronika 1990. u Janjevu. No obje će reći da su kod kuće ondje kamo ih je Božji put doveo, da sa siromašnima dijele njihovu sudbinu.
Redovnica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka sestra Veronika Ćibarić na Salomonskim Otocima/ FOTO: Papinska misijska djela
„Dan nam počinje u 4:30 ujutro pripremom za molitvu i slavljenje svete mise. Cijeli dan prođe radno; ponekad čak i nemamo neku određenu službu tijekom dana, ali dan prođe u susretu s ljudima koji sa nama dijele sve radosti, teškoće i brige. Ponekad dođu zamoliti malo riže ili bilo čega za hranu taj dan, a najteže je kada traže pomoć u liječenju. Uvijek su dobrodošli kod nas i znaju da sestrama mogu pokucati u bilo koje doba dana ili noći. Nažalost, prečesto se nađemo u situaciji da ne možemo pomoći“, govori s. Ruža, a s. Veronika nastavlja: „Teško je gledati kad djeca ili mladi ljudi umiru zbog neadekvatne medicinske skrbi a svjesne smo da su u Hrvatskoj ili negdje drugdje u svijetu vjerojatno ne bi umrli.“
Nije bitan iznos donacije nego to što je netko na nas mislio. I to nama znači mnogo. A Bog opet kroz to malo čini velika čuda.
S takvim situacijama nikad nije jednostavno živjeti, priznaju sestre i otkrivaju nam što im pomaže:
„Jedna od poruka misija jest da ne gubimo nadu. Ti siromašni ljudi koji jedva preživljavaju žive s nadom. Svaki novi dan njima znači novu nadu. I kad pješače dva sata do naše kuće da bi dobili šaku riže i riješili se gladi samo toga dana, oni ne gube nadu. Sretni su i Bogu zahvalni za dar života. S druge strane, mi koji imamo mnogo više ponekad živimo bez nade. Mi koji imamo Isusa i vjeru, ne bismo smjeli tako živjeti. Zato nam misije poručuju da je Bog s nama, koliko god nam nekad bilo teško i činilo se beznadno. Nikad nije beznadno jer svaki novi dan je nova prilika, novi dar života. U misijama s našim siromasima svako jutro je nova prilika da vjerujemo da će biti bolje, da je Gospodin s nama i da nam pomaže.“
FOTO: Papinska misijska djela
Pomažu i dobročinitelji koji našim misionarima u svijetu upućuju donacije putem Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u RH. Ne možemo biti autentični navjestitelji Evanđelja ako čovjeku ne pomognemo u temeljnim stvarima koje mora imati: hranu, odjeću, krov nad glavom, liječenje… Prijatelji misija su oni koji svojim darovima pomažu i našim sestrama na Salomonskim Otocima da mogu činiti dobra djela. Rijetko su to ljudi koji imaju mnogo; najčešće se odriču nečega da bi makar sa jednim eurom pomogli misijama…
Upravo takvi darovi najviše diraju u dušu, govori sestra Veronika: „Misije su čudo jer nas povezuju: nema granica, drugačije boje, drukčije rase. To je zapravo predivno. Nije bitan iznos donacije nego to što je netko na nas mislio. I to nama znači mnogo. A Bog opet kroz to malo čini velika čuda.“
FOTO: Papinska misijska djela
Baš svaki vjernik može učiniti nešto za misije a to je molitva, kaže sestra Ruža: „Molite za nas. Molitva je ono što najviše trebamo.“
O djelovanju naših misionara u svijetu više možete doznati na stranici misije.hr.