Donosimo vam zanimljivo promišljanje br. Jakova od Križa! Pročitajte u nastavku.
Ti znaš tko sam, Gospodine.
Ti znaš što sam.
Ti znaš što si stvorio.
Ti znaš što je svijet u meni pokvario.
Ti znaš koliko čvrsta su ova leđa
i koliko krhke su ove kosti.
Zato, ne prestani strujati kroz mene, ne prestani sjati kroz moje pukotine.
Ne dopusti meni da kočim ono što želiš učiniti, ne dopusti mojim sjenama da zapriječe put tvojim zrakama.
Molim te, molim te, uvijek me podsjećaj na to tko sam i tko si, na to što sam i što si, na to što je jedino važno i kome sve treba biti usmjereno.
Podsjećaj me na to da blato samo može prljati.
Podsjećaj me kome sam povjerovao, koga sam zavolio, zbog koga radim sve što radim i tko je Taj koji radi u meni sve što radim.
Ne dopusti nikad da budem slijepac koji će slijepca voditi, otvori mi oči i vodi me za ruku. Ti budi riječ koju ću izgovoriti, Ti budi očinski zagrljaj mojih ruku, Ti budi ljubav kojom ću voljeti, Ti budi Onaj koga će voljeti, Ti budi sve, Ti prožmi sve, Ti vodi sve, Ti spali sve što se treba spaliti, kauteriziraj sve što vapi za tvojim ognjem, sruši sve zidove koji sprječavaju da se vidiš i da se slaviš i da ti se zahvaljuje i da se gori za Tebe.
Ti budi ono što jesi. Budi sve. I podsjeti me tko sam bez tebe. I podsjeti me tko sam s Tobom.
Amen.