Pročitajte ovo ohrabrujuće promišljanje!

Predstavljamo vam treći u nizu serijala 'O ulozi duhovnika'. Donosimo odgovore na najzanimljivija pitanja i nedoumice koje se javljaju s obzirom na razumijevanje uloge duhovnika. O. Jakov od Križa, OCD, razgovarao je s nama o razlici između duhovnika i psihoterapeuta.

Donosimo vam svjedočanstvo odaziva br. Jakova od Križa.

O. Jakov u propovijedi se osvrnuo se na Evanđelje u kojem Isus poručuje: "Neka se ne uznemiruje srce vaše. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte" pa nastavio poticati okupljene vjernike riječima: "Bog je taj koji nas pozva iz tame u svjetlo, dopusti mu da te povede onda kad od tame ne znaš gdje zakoračiti."

Nauči se prepustiti Božjoj volji, Božjem vremenu. Dopusti si vjerovati i njegovim sredstvima. Možda ti želi pomoći preko onih bližnjih koje ne prepoznaješ kao čudotvorce. Preko onih proroka iz tvoga kraja. Otvori se Božjim zahvatima i onda kad ih ne razumiješ.

Terezija i Ivan zastupaju srednji put: moli aktivno dokle ide, koliko god možeš, kad dođu trenutci da više ne možeš tako moliti jer ti Bog oduzima tu sposobnost, onda je to vrijeme za tamno motrenje, za zaljubljeni, pasivni pogled u Gospodina u kojemu je On taj koji djeluje i koji na tajanstven način mijenja čovjeka i daje mu da spoznaje božanske tajne. To je realna duhovnost: zasuči rukave i idi.

Nisi ti kriv, ali te molim, povjeruj glasu Istine koji ti ne prestaje govoriti da si voljen, da si željen, da ne možeš ništa učiniti da bi te volio manje. Božja ljubav prema tebi je apsolutna i vječna.

Koliko je puta tebi Bog rekao da se ne bojiš? Koliko je puta pokušao umiriti oluje u tvome duhu? Koliko si se puta opirao svim silama tome milosnom Božjem zahvatu misleći da Bog ne može umiriti oluje koje bjesne u tvome životu? Koliko si se puta grčevito držao za svoj strah, za svoje tjeskobe, umjesto da ih prepustiš Gospodinu? Koliko si puta zaključio da je sigurnije biti u strahu nego Bogu predati svoje terete?

Ali odrasti znači pomicati svoje granice, rasti u zrelosti, rasti u odgovornosti, rasti u ljubavi, rasti u svijesti da je samo Bog dovoljan i da nasljedovati Krista nužno znači nositi križ, križ koji nam nije pretežak, jer Bog nam ne bi dao ono što ne možemo podnijeti, ako molimo i volimo.

Jesi li svjestan da svećenici gore pod teretom apostolata? Da si vjernici daju za pravo neprestano tražiti savjete i podršku i novac, nikad ne pitajući je li taj svećenik u stanju pomoći im taj dan, ili uopće? Da si dopuštaju na svećenika gledati samo kao na bankomat koji mora neprestano izbacivati riječi utjehe, podrške, a da ih rijetko tko njemu uputi?