Kada govorimo o evangelizaciji onda najčešće naglašavamo važnost i ulogu roditelja u vjerskom odgoju djece. I svi se slažemo da su roditelji prvi odgojitelji i da igraju presudnu ulogu u životima svoje djece. No u zadnje vrijeme primjećujem da se ta uloga pomalo gubi i da zapravo djeca preuzimaju ulogu odgajatelja svojih roditelja u vjeri. Nažalost, nisu svi roditelji svjesni veličine svoga odgojiteljskog poziva niti uloge u oblikovanju osobnosti i religioznosti svoje djece. I zbog toga dolazi do zamijene uloga koju sam prethodno spomenula.

No u zadnje vrijeme primjećujem da se ta uloga pomalo gubi i da zapravo djeca preuzimaju ulogu odgajatelja svojih roditelja u vjeri.

Nedavno mi je jedna djevojčica kroz razgovor spomenula kako je zamolila mamu da vrate raspelo na zid. “Imali smo križ na zidu sve dok nismo renovirali kuću i nakon toga ga je mama maknula jer joj se nije uklapao u interijer. No zamolila sam da ga vratimo. Prvo je odbijala, a onda me je poslušala i sad smo sretni jer ga je vratila natrag, Zahvalila mi je što sam bila uporna i što sam inzistirala da ga vrati”, ispričala mi je. Bilo mi je dojmljivo promatrati sjaj u njezinim očima dok je o tome pričala i snagu s kojom se zauzela da se ponovno vrati križ u obitelj.

Prvo je odbijala, a onda me je poslušala i sad smo sretni jer ga je vratila natrag, Zahvalila mi je što sam bila uporna i što sam inzistirala da ga vrati

Nedugo nakon razgovora s njom prišla je još jedna djevojčica i sva vesela rekla: “Zamolila sam tatu da me na Uskrs odvede na misu. Molite se da prihvati”.

Mogla bih se u nedogled prisjećati ovakvih situacija. Spomenuti ću još jednu situaciju gdje sam u razgovoru s još jednom djevojčicom saznala kako je svaki dan počela moliti da ju mama i tata odvedu na misu i kako je napokon njezina molitva uslišana. Počeli su nakon toga obiteljski redovito ići nedjeljom na misu. Isto tako nerijetko znaju reći kako bi išli na misu, ali ih roditelji ne žele voditi ili jednostavno nisu zainteresirani.

Počeli su nakon toga obiteljski redovito ići nedjeljom na misu.

I tu sam počela shvaćati kako su ta mala srca danas možda puno više otvorenija od srca nas odraslih koji često jurimo i biramo neke druge puteve koji nas olako odvedu od Gospodina. Zaboravimo na uloge koje su nam dane koje smo prihvatili. Ovo nije kritika roditeljima nego podsjetnik na njihovu glavnu ulogu, a to je odgoj djece u vjeri koju su obećali pred Bogom na krštenju svoga djeteta.

Ta dječja srca su poput malene iskrce Božje ljubavi koja ponovno pale ugašene svjetiljke vjere u obiteljima. Oni su ti koji postaju evangelizatori u svojoj obitelji, donose nadu i pronose radost. Vjerujem da Bog preko njih danas ponovno želi doći u svaku obitelj i donijeti sebe.

Vjerujem da Bog preko njih danas ponovno želi doći u svaku obitelj i donijeti Sebe.

Stoga, dragi odrasli, sjetimo se našeg susreta s Gospodinom, sjetimo se gdje smo zakopali naš odnos s njim, što ga je ugasilo i probajmo se vratiti natrag. Ojačajmo naše obitelji u vjeri inače će svijet uzeti našu ulogu i odvesti nas i našu djecu još dalje. Otvorimo oči za njega i za njegova djela u našim životima. Samo tako ćemo dobit jake i snažne obitelji kakve su potrebne ovome svijetu.