Kako se ponašati prema prijatelju koji te iskorištava zbog svoje lijenosti? Ako ti u misli dolaze grijesi koje možda nisi rekao na ispovijedi, trebaš li ponovno na ispovijed? Na ova i druga pitanja u petak, 22. ožujka u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" odgovarao je vlč. Ljubo Vuković, župnik Župe sv. Nikole Tavelića sa zagrebačke Kustošije.
Kako se ponašati prema prijatelju koji vas iskorištava zbog svoje lijenosti, a ne želite ga povrijediti? Muž se ljuti na mene jer prijateljici učinim sve i pri tom šutim radi mira u kući i radi Boga.
Vlč. Vuković je istaknuo da, ako je po srijedi lijenost, mi smo u grijehu ako potpomažemo takav način života. Stalnim pomaganjem držimo tu osobu na ‘infuziji’. Potrebno je tu osobu suočiti sa stvarnošću i reći: “U redu, pomogla/pomogao sam ti, no ne mogu više. Imam kod kuće svoju obitelj. Pokreni se!”
Naveo je i primjer iz vlastitog iskustva. Jedna je žena, došavši u obitelj u kojoj svi žive od socijalne pomoći, nakon dvije godine rada odlučila prestati s radom, zaključivši da joj se više isplati živjeti od socijalne pomoći nego ići na posao. Dogodit će se da će ih svi žaliti, a zapravo se radi o lijenčinama, rekao je. Nikako to svojim potpomaganjem ne smijemo podržavati.
Događa mi se da mi u misli dolaze grijesi koje možda nisam rekla u ispovijedi ili neki događaj koji smatram grijehom. Trebam li ponovno preispitivati savjest radi toga i reći to na ispovijedi?
Ako nismo sigurni, nešto smo zaboravili ili nismo znali da je nešto grijeh, nema grijeha. Da bi nešto bilo grijeh, moramo znati da je to grijeh. “Mi rastemo i normalno je da vjernik raste te da mu je savjest istančanija što je stariji i što više napreduje u vjeri”, rekao je vlč. Vuković i objasnio da bismo, u suprotnom, stalno trebali “čačkati” po prošlosti i ispovijedati se. “Ako smo neki dio života ispovjedili kad smo ga ispovjedili, Isus je to prebrisao i oprostio. Čačkanje po ispovijedima je za mene sumnja u Božje milosrđe”, istaknuo je.
Bog je znao kako smo mi funkcionirali kao djeca, kako smo funkcionirali s 20 i 30 godina te gdje smo bili po pitanju vjere i ako smo tada po savjesti činili onako kako smo znali i osjećali, ne trebamo se na to vraćati. Sada bismo trebali nastojati živjeti po novim kriterijima do kojih smo rastom i napredovanjem stigli. Podrazumijeva se da vjernik treba rasti.
Druga je situacija ako namjerno zatajimo neki grijeh. Postoje grijesi koje nam može biti neugodno ispovijedati, no ne trebamo misliti da ćemo nekim svojim grijehom iznenaditi svećenika. Nema tog grijeha koji svećenik već nije čuo. On se ne nalazi u ispovjedaonici kako bi nas osudio; može nas samo savjetovati. Važno je posvijestiti si da svoje grijehe ne priznajemo svećeniku, već Isusu.
Emisiju u cijelosti poslušajte ovdje: