Kao bloger, jedno od najvećih iskušenja je vezati se na lajkove, dijeljenja i preglede te pisati sve tako da ih se zadobije što više. Društveni mediji i internet pružaju ultimativni sustav povratnih informacija, s trenutnom spoznajom je li nešto dobro prihvaćeno ili nije. Ono što jest teži dio u svemu tome je kritika, a iskušenje je to izbjeći pod svaku cijenu. Pisanje je, na kraju krajeva, čin ranjivosti, izlažući svoje najskrovitije misli tisućama koje se s tim mogu složiti ili grubo odbaciti, piše na mrežnoj stranici Catholic Gentleman.

Ali naša želja za odobravanjem i strah od neodobravanja nisu ograničeni na internet ili blogere. To je ljudski problem. Svaki dan osjećamo želju da oblikujemo ono što jesmo i ono što radimo na temelju pohvala ili kritika drugih. Bilo na radnom mjestu, u školi ili među našim prijateljima i voljenima, jedan od najbolnijih osjećaja je odbačenost, a mi to izbjegavamo pod svaku cijenu.

Živjeti za “lajkove”

U jednom smislu, to je sasvim prirodno. Ljudi su društvena bića koja se žele svidjeti drugima i u tome nema ničeg lošeg. Ipak, ta želja za pohvalom i odobravanjem može postati opsesija, bolest, idol. Ozbiljan je problem kada ono što jesmo nije određeno ničim u nama samima, a još manje našim odnosom s našim Stvoriteljem, već stalno promjenjivim prosudbama drugih; kada naše ponašanje nije određeno višim principima, već načinom na koji bi se moglo percipirati.

Društvene mreže / Foto: Pixabay

Pravi ispit je kada nas želja da ugodimo drugima dovede u sukob s ugađanjem Bogu, što neizbježno hoće. Nasljedovanje Krista uvijek proturječi svijetu na ovaj ili onaj način. Uvijek će izazvati mrštenje i cinične komentare, kritike, negativnosti, pa čak i otvoreno ruganje i ponižavanje. Na pravi način, ova negativnost može uzrokovati bol. Ako je dovoljno ozbiljno, moglo bi nalikovati svojevrsnom emocionalnom mučeništvu, osobito ako neodobravanje dolazi od onih koje volimo i do kojih nam je najviše stalo.

Pitanje je kome želimo više ugoditi, Bogu ili ljudima? Hoćemo li se smanjiti i promijeniti poput kameleona da se uklopimo? Hoćemo li se ispričati i kapitulirati? Ili ćemo hrabro ostati čvrsti poput velikih svetaca i mučenika? Način na koji odgovorimo na ta pitanja otkrit će mnogo o našem srcu.

Uzrok

U korijenu naše želje da ugodimo je ljubav prema sebi, također poznata kao ponos. Samoljublje sve inficira i izobličuje. Peckanje koje osjećamo kada nas drugi kritiziraju ili nam se rugaju je naša duboko ukorijenjena ljubav prema sebi koja trza u boli. I budući da je to istina, jedini način da prevladamo i oslobodimo se bolesti ugađanja ljudima jest da uronimo u poniznost.

Kada vam bol odbačenosti i srama prožme srce, sjetite se svog raspetog Gospodina, koji je podnio sramotu križa, prezirući ga da bi zadobio vaše spasenje.

Istinski ponizan čovjek mrtav je za pohvale ili kritike drugih. Posve mu je svejedno hoće li dobiti Nobelovu nagradu ili će ga rulja linčovati. Jedno pitanje, i samo jedno pitanje upravlja načinom na koji živi: Jesam li ugodio Gospodinu svome Isusu Kristu koji me ljubio i predao samoga sebe za mene?

Raspeti/Foto: Dario Zürchauer

Koliko smo samo svi mi daleko od ove skromne slobode i ravnodušnosti! Na ovaj prvi nagovještaj kritike ustuknemo.

Rješenje

Jedini način da se oslobodite ropstva ugađanja drugima jest naučiti prihvatiti sve, čak i poniženje, u njihovim rukama. Budite spremni nositi križ kritike, podnijeti bol odbijanja i ismijavanja. Moliti za svoje progonitelje.

I kada vam bol odbačenosti i srama prožme srce, sjetite se svog raspetog Gospodina, koji je podnio sramotu križa, prezirući ga da bi zadobio vaše spasenje. I njega su ismijavali, skidali do gola, rugali mu se i potpuno ponižavali na sve načine; bio je napušten od najbližih prijatelja, odbačen od onih koje je došao spasiti i izložen da mu se cijeli svijet smije.

Raspeti/Križni put/Foto: Dario Zürchauer

Ali znaš što? Ljubio te više od svega toga. Podnio je križ srama da spasi upravo one koji su ga podvrgli tom poniženju, vičući: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” A to uključuje i tebe.

Živjeti da bismo zadovoljili druge vrlo je stvaran oblik ropstva. Ono zarobljava i uništava. Jedini način da se oslobodimo je da nosimo svoje križeve i podvrgnemo se ugađanju Bogu. Moramo naučiti voljeti našeg Spasitelja više od hvale i odobravanja, jer samo tada ćemo biti istinski slobodni.