Živjeti da bismo zadovoljili druge vrlo je stvaran oblik ropstva. Ono zarobljava i uništava. Trebamo naučiti ljubiti našeg Spasitelja više od tuđe hvale i odobravanja, jer samo tada ćemo biti istinski slobodni.

Umjesto iznošenja problema i ispričavanja za grijehe, možda bismo češće trebali veličati Boga, razmišljati o njegovoj ljubavi, slavi, veličini… Božja je blizina i njegova ljubav ono što nas ozdravlja i opravdava.

"Mi smo vrlo davno otkrili da dobar ljudski život može biti samo tamo gdje smo uložili trud da ga oblikujemo. On se sam po sebi nikada nije dogodio. Uvijek se traži trud. Takav život može početi s obraćenjem, no potreban je trud", rekao je fra Ante Vučković, predvodeći duhovnu obnovu u Župi sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu, te poručio da je potrebno izići na kraj s odbačenošću, strahovima i brigama.

Krist se učinio ranjivim za nas. Pogledajte križ! To je krajnja slika ranjivosti, konačna slika ljubavi. Ako želimo biti poput Njega, moramo oponašati njegovu ranjivost. Moramo položiti svoj život. Kako to možemo učiniti ako smo neprestano zabrinuti da ćemo biti ranjeni?

Izgleda da je njezin muž „otišao“. Moguće je da se nije mogao nositi s opsjednutom ili psihički bolesnom kćeri. To je vrlo teška situacija u kojoj mnogi muškarci padaju na ispitu. Svoju sreću traže na drugim mjestima i drugim ramenima, misleći da će izbjeći svoje probleme. Kanaanka je bila sama. Odlazak njezina muža sigurno je izazvao buntovnost u njezinom srcu. Velika povrijeđenost dovela ju je do granica izdržljivosti.

Bog treba pustinju kako bi postao otkrivena punina za čovjeka. Kako bi se približio k Njemu treba se udaljiti ili biti udaljen.