„Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času naše smrti. Amen.” Sveti Ignacije Lojolski u svojim Duhovnim vježbama poziva nas na razmišljanje o tri grijeha i njihovim posljedicama: grijehu anđela, grijehu Adama i Eve i osobnom grijehu.

Anđeli su prekrasna, veličanstvena, duhovna bića stvorena od Boga, koja odražavaju Njegovo savršenstvo; trebaju Ga voljeti, obožavati Ga, služiti Mu i slaviti Ga. Stvoreni slobodnom voljom, slobodni su izabrati Boga ili ne, biti mu vjerni ili ne. Jedan od anđela se pobunio protiv Boga, glas koji je takoreći odzvanjao na nebu: “A ti si rekao: ‘Neću služiti'” (Jeremija 2,20). Ovaj buntovni anđeo potom navodi i druge anđele na grijeh, da se pobune protiv Boga. Kao što čitamo u knjizi Otkrivenja: “I drugi se znak pojavi na nebu; gle, veliki crveni zmaj sa sedam glava i deset rogova, i sedam rogova na njegovim glavama. Njegov rep pomeo je trećinu zvijezda na nebu i bacio ih na zemlju” (Otkrivenje 12,3, 4).

Tada izbija rat na nebu između Mihaela i njegovih anđela – anđela koji su ostali vjerni Bogu, koji nisu sagriješili – i zmaja i njegovih anđela (Usp. Otkrivenje 12,7). Zmaj i njegovi anđeli izgubili su bitku, „bili su poraženi i za njih više nije bilo mjesta na nebu. I zbačen je veliki zmaj, stara zmija, koja se zove đavao i sotona, zavodnik svega svijeta – zbačen je na zemlju, a s njim su bačeni i anđeli njegovi” (Otkrivenje 12,8- 9). Tako je Isus rekao: “Vidio sam Sotonu kako pada s neba kao munja” (Luka 10,18). Sveti Ignacije citira ove stihove iz Izaije u vezi s anđelom koji se pobunio, Đavlom: “Rekao si u svom srcu: ‘Uzaći ću na nebo; iznad zvijezda Božjih postavit ću prijestolje svoje; Sjedit ću na gori zbornoj na krajnjem sjeveru; Uzaći ću u visinu oblaka, učinit ću se Svevišnjim sličnim’” (Izaija 14,13-14). Ovi buntovni anđeli – Đavao i njegovi anđeli – koji su, prilikom svog stvaranja, odražavali ljepotu, slavu i veličanstvenost Boga, sada izgledaju poput groznih čudovišta i bačeni su u dubine pakla, u “vječnu vatru pripremljenu za đavla i njegove anđele.” (Matej 25,41) Tamo mrze, psuju i hule na Boga zauvijek, kad su stvoreni da budu s Njim na nebu, da Ga ljube i posjeduju zauvijek. Ovo su posljedice grijeha jednog anđela – Đavla, Sotone – koji je bio prvi anđeo koji je sagriješio. Sveti Ignacije traži od nas da razmotrimo motiv grijeha: oholost.

Anđeli Anđeoskog mosta u Rimu / Foto: Luis Cortés, Michele Bitetto / Unsplash

Bog je stvorio Adama i Evu da ga ljube i da budu s njim na nebu cijelu vječnost – njih i njihovo potomstvo. Bog ih je stvorio u stanju izvorne svetosti i smjestio u zemaljski raj kakav poznajemo. I oni su stvoreni sa slobodnom voljom – slobodni izabrati Boga, biti mu vjerni ili griješiti. U Postanku 3 čitamo da zmija, koja je identificirana kao Đavao u Otkrivenju 12,9, laže Evi i nagovara je da jede sa stabla s kojeg je Bog zabranio njoj i Adamu da jedu. “Bit ćete kao Bog” (Postanak 3,5)…ove riječi podsjećaju na gore navedene riječi: “Bit ću kao Svevišnji…” (Izaija 14,14) Eva razgovara s Đavlom, zmijom, a to je nešto što nikada ne bismo trebali učiniti. Ona vjeruje njegovoj laži, pada u iskušenje; ona jede od zabranjenog voća, a zatim iskušava Adama da jede.

Ovaj svećenik je također rekao: “Danas sam se 250 puta pripremao za smrt… izmolio sam 5 krunica.” Svaki put kada molimo krunicu pripremamo se za svoju smrt.

On također uzima i jede. Ovaj jedini grijeh Adama i Eve, grijeh neposluha ukorijenjen u oholosti – istočni grijeh – donosi smrt cijelom čovječanstvu, svim budućim potomcima Adama i Eve. Tako Isus kaže za Đavla: “On bijaše ubojica od početka i nema ništa s istinom, jer u njemu nema istine. Kada laže, od sebe govori, jer on je lažac i otac laži.” Nakon ovog jednog grijeha Adama i Eve, slijedi potop grijeha; čovječanstvo će griješiti do kraja vremena. Ovo su samo neke od posljedica jedinog grijeha Adama i Eve – istočnog grijeha – koji je, kao što smo spomenuli, bio ukorijenjen u oholosti.

Sada nas sveti Ignacije poziva da sada meditiramo o grijehu duše u dubinama pakla, jedinom smrtnom grijehu koji je doveo do gubitka ove duše. Ova duša koju je Bog stvorio da Ga voli i da bude s Njim cijelu vječnost na Nebu, možda je nekoć bila sveta, kaže on, čak je desetljećima zadržala svoju krsnu nevinost. Ova je duša možda izvršila mnoga dobra djela. Onda je došao dan kada je bila kušana, pala u iskušenju i počinila smrtni grijeh. Duša je možda pala zbog slabosti nakon što se dugo odupirala iskušenju. Smrt je došla iznenada, a duša je bila zatečena nesvjesna; nije se pokajala za ovaj jedini smrtni grijeh. Sveti Ignacije želi da razmislimo o posljedicama ovog grijeha. Stvorena da ljubi Boga i da bude s Njim zauvijek, ova duša završava u dubinama pakla gdje će biti mučena zauvijek, gdje će zauvijek mrziti, huliti i proklinjati Boga.

/Facebook Posušje Net

Vratimo se Otkrivenju 12. “I pokaza se veliki znak na nebu, žena odjevena suncem, pod nogama joj mjesec, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda; bila je trudna…” (Otkrivenje 12,1, 2) Zatim u Otkrivenju 12,17 čitamo da je zmaj (koji je, kao što smo spomenuli, identificiran kao Đavao, Sotona), ljut na ženu, “otišao krenuti u rat s ostatkom svog potomstva.” Tko je žena i tko su njezini potomci? Nakon grijeha Adama i Eve, Bog kaže zmiji – đavlu – u Postanku 3,15: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između tvog i njezinog potomstva: ona će ti smrskati glavu, a ti ćeš vrebati njezinu petu.”  Žena ne nosi sjeme, stoga Bog ovdje govori o Djevici Majci—Blaženoj Djevici Mariji—koja je žena iz Otkrivenja 12,1 i Postanka 3,15, koja svojom nogom smrvi glavu zmije, Đavla. Bog nam je podario njezinu čudesnu sliku u liku Gospe od Guadalupe.

To nas zatim vodi do Luke 1, poglavlja Evanđelja koje nam je vrlo poznato, gdje čitamo izvještaj o božanskom majčinstvu Blažene Djevice Marije. „Anđeo Gabrijel, poslan od Boga u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip iz doma Davidova; a djevici je bilo ime Marija. I pristupi joj i reče: ‘Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom!’” (Lk 1,26-28) Ove Božje riječi, koje je Blaženoj Djevici Mariji uputio anđeo Gabrijel, su, kao što smo mi znate, prve riječi molitve “Zdravo Marijo”. Anđeo tada kaže našoj Blaženoj Majci da će začeti i roditi sina – Isusa. Tako je Bog postao tijelom u Bezgrešnoj utrobi Marijinoj i ispunilo se Izaijino proročanstvo: “Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu se ime Emanuel.” (Izaija 7,14) “Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina…” (Ivan 3,16)

Navještenje Gospodinovo / Foto: Pixabay

Žena iz Otkrivenja 12,1 i Postanka 3,15, dakle, kao što smo spomenuli, je Blažena Djevica Marija, Majka Božja. Isusova Majka – Bog – Majka je Njegovog otajstvenog Tijela, Crkve. Ona je naša Majka, a mi smo njezini potomci protiv kojih đavao ratuje (usp. Otkrivenje 12,17). Ima li, kao što je svećenik rekao, većeg dokaza u Svetom pismu da smo djeca Marijina od ovog jednog retka iz Otkrivenja 12,17? Đavao ratuje protiv nas obično kušnjom, kušajući nas da sagriješimo, a u Božjem je naumu naša Blažena Majka Marija ta koja mu smrska glavu (Usp. Postanak 3,15). Tako je jedan svećenik rekao: „Kad si u iskušenju, izmoli „Zdravo Marijo“ i Marija će zgnječiti glavu zmiji, đavlu….probaj, probaj.“ “Sveta Marijo, Majko Božja, moli sada za nas grješne…” Marija nam dolazi u pomoć, Marija moli kako smo je molili, i izbavljeni smo od napasti; nećemo pasti ako to ne želimo.

Kako je ozbiljan čas naše smrti; to je trenutak koji će odrediti kamo ćemo ići zauvijek – u raj ili pakao. U tom trenutku Đavao protiv nas vodi najžešću bitku. Cijeli naš život pokušava nas odvući sa sobom u pakao…ali u času naše smrti, to mu je zadnja prilika da to učini.

Djevica Marija/Foto: Dario Zürchauer

“I to u času naše smrti. Amen.” Ovaj svećenik je također rekao: “Danas sam se 250 puta pripremao za smrt… izmolio sam 5 krunica.” Svaki put kada molimo krunicu pripremamo se za svoju smrt. Uz svaku “Zdravo Marijo” molimo: “Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike sada i na času naše smrti. Amen.” Kako je ozbiljan čas naše smrti; to je trenutak koji će odrediti kamo ćemo ići zauvijek – u raj ili pakao. U tom trenutku Đavao protiv nas vodi najžešću bitku. Cijeli naš život pokušava nas odvući sa sobom u pakao…ali u času naše smrti, to mu je zadnja prilika da to učini. U tom trenutku jako trebamo našu Blaženu Majku Mariju da nam pomogne, da mu satre glavu, da nas ne svlada sila napasti.

Ne znamo dan ni sat; smrt dolazi poput lopova u noći. Svojom krunicom zazovimo našu Blaženu Majku da nas izbavi od napasti sada i na času naše smrti. Zamolimo je za milost da živimo svetim životom i da umremo svetom smrću. Zamolimo je da dosegnemo stupanj svetosti na koji nas Bog poziva i da kad umremo odemo ravno u nebo – u vječni zagrljaj Božje milosrdne ljubavi, kako je rekla sveta Terezija iz Lisieuxa – zaobilazeći čistilište u potpunosti. Po našoj Krunici molimo našu Blaženu Majku iste te milosti za svu njezinu djecu… majka želi spasiti svu svoju djecu. “Moli za nas grešnike…”

A small child takes a rosary from his dad’s hand

Uzdajmo se u zagovor Blažene Djevice Marije; Ona je Majka Božja, stoga njezina molitva ima snagu zapovijedi, kako kaže sveti Alfonz Liguori, veliki učitelj Crkve, u šestom poglavlju svoje nadahnute knjige Marijine slave, koja se visoko preporučuje. „Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času naše smrti. Amen.”

Izvor: Catholic Exchange