Davnih godina, možda još u višim razredima osnovne škole, na vjeronauku sam čuo za poziv crkvenih otaca, još iz prvih kršćanskih vremena, da vjernici na život uvijek trebaju gledati pod vidom vječnosti – "sub specie aeternitatis". Nisam tada shvaćao ni važnost i dubinu te izreke, ali s vremenom sam postao svjesniji koliko je bogata, korisna i poticajna.

Vlč. Krunoslav Kolar, župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici je u emisiji "Pod križem" Hrvatskoga katoličkog radija 1. studenog 2022. govorio o temama koje su pomalo izmakle iz govora Crkve, a od posebne su važnosti!

Bog odnosa neprestano se trudi da nas dovede u dublji odnos s Njim. Dolazi k nama u svakoj Euharistiji da obnovi našu ljubav prema Njemu i prema drugima. Nemojmo čekati trenutak smrti – smrt naših voljenih ili vlastitu smrt – da naučimo ovu lekciju.

Punina Duha koju si ovdje nakupio, bit će jedina istina na koju ćeš u Vječnosti moći računati. Kada živimo život ljubavi prema drugima i u miru s drugima, gradimo svoje duhovno bogatstvo. "Odavde nećemo ponijeti ono što posjedujemo: slijedit će nas samo ono što smo dali drugima", Franjo Asiški.

Za važne stvari u životu ne treba čekati neki bolji trenutak jer mi zapravo i ne znamo što je dobro za nas. Isus nas je pozvao da bdijemo i molimo jer ne znamo ni dana ni časa kada će doći u svojoj slavi.

Ne samo da Bog nije imao početak, On neće imati ni kraja, jer Bog je vječan. Svima nam je teško razumjeti ovo, jer je Božja priroda daleko iznad svega s čime se možemo povezati: On je izvan prostora i vremena. Sama priroda Boga je postojanje. Bog ima i druge atribute, od kojih se mnoge mogu zaključiti razmišljanjem: Bog je vječan, nepromjenjiv, sveznajući i svemoguć.

"Što nakon smrti" bila je tema HKR-ove emisije "Pod križem" u srijedu, 23. veljače. Emisiju uređuje i vodi vlč. Branimir Budinski, župnik Župe sv. Josipa radnika u zagrebačkim Gajnicama.

Koliko vremena svaki dan trošimo na stvari koje nisu važne? Postoji samo jedna stvar koja je uistinu važna - nastaviti se kretati prema Bogu, nastaviti razvijati vrline koje nas čine više sličnima njemu. Sve ostalo prolazi.

Kontemplativni život je život neba. Tamo će nestati sva djela aktivnog života. Na nebu neće biti strasti s kojima se treba boriti, niti susjeda koji bi pomogli, niti bijede za podnošenje. Život blaženih je vječna kontemplacija: oni vide Boga, ljube ga i sjedinjeni su s Njim u neraskidivom zagrljaju. Ovo je pravi život.

Srce neba je biti s Bogom koji je istinski odgovor na sve naše čežnje. Bit ćemo kompletni i neće nam nedostajati ništa.