Kako samo dobro zvuči naslov ovog članka! Ipak, nadam se da je tvoj razlog otvaranja ovog članka  ( možda i uz znatiželju) suprotan naslovnom tekstu. Nadam se da je razlog čitanja veliko čuđenje i nada da s ovim člankom nešto nije u redu.

Kao da se aludira na to da su svi u mojoj i tvojoj okolini grešni, a ti (pa i ja) sveti. Znajmo ipak jedno; činjenica je da je u našem društvu previše hipokrizije. Činjenica je da su najgori i najveći zločini upravo oni koji su učinjeni pod krinkom duhovnosti, tj. – lažne i neiskrene duhovnosti.

Čini mi se da je puno lakše vjerovati u neku lažnu sliku o samom sebi i nazivati se velikim vjernicima, a od te vjere u konkretnom životu – nema ništa.

Činjenica je da je i sam Gospodin u obraćanju farizejima ponavljao – Bludnice i grešnici vas pretekoše u Kraljevstvo Nebesko. Ima li nešto loše u tome što će i takvi biti u vječnom zajedništvu s Bogom? Apsolutno ne! Ali – misliti si da smo nešto bolji i više je nego pogrešno.

Da, Krist me stvarno ljubio i predao samog sebe za mene. Za mene i za tebe, tebe koji ovo čitaš. Krist te ljubio i predao samog sebe za tebe, ali tebe konkretnog, tebe sa takvim ograničenjima, tebe sa takvim sklonostima grijehu, ali i tebe s takvim i tolikim talentima.

Dok sv. Pavao piše: Isus Krist dođe spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja, čini mi se kao da to ne shvaćamo ozbiljno. Čini mi se da je puno lakše vjerovati u neku lažnu sliku o samom sebi i nazivati se velikim vjernicima, a od te vjere u konkretnom životu – nema ništa.

Krist me ljubio i predao sama sebe za mene, riječi su koje je zapisao isti taj Pavao kojeg sam malo prije naveo. Da, Krist me stvarno ljubio i predao samog sebe za mene. Za mene i za tebe, tebe koji ovo čitaš. Krist te ljubio i predao samog sebe za tebe, ali tebe konkretnog, tebe sa takvim ograničenjima, tebe sa takvim sklonostima grijehu, ali i tebe s takvim i tolikim talentima.

Prihvatiti sebe kao grešnog znači i prihvatiti činjenicu da nisam ja taj koji spašava, već da sam potreban Spasitelja. Nisam ja taj koji spašava Boga, nego je on taj koji spašava mene.

Zašto se toliko bojimo biti poniznima? Zašto nam je tako teško biti u istini sa samima sobom? Zašto nam je tako lako osuđivati i upirati prstom u druge, a sebe u isto vrijeme uzdizati u nebesa? Sve ovo što pišem, na prvom mjestu vrijedi i za mene i nije osobna prozivka.

Prihvatiti sebe kao grešnog znači i prihvatiti činjenicu da nisam ja taj koji spašava, već da sam potreban Spasitelja. Nisam ja taj koji spašava Boga, nego je on taj koji spašava mene.

I tako, dok se zavaravaš da je sa tobom sve u redu i da se ne trebaš mijenjati, živiš u velikoj iluziji i velikoj, velikoj laži. Pozvan si biti svet, ali – nisi svet. To je ideal kojem svi težimo. Vjera nikada nije dovršen proces. Uvijek, uvijek i uvijek smo pozvani na rast i na izlaženje iz samih sebe. Ali – kako ćemo to napraviti ako smo mi sami sebi postali ideal i uzor kojeg zapravo treba nasljedovati.

No… dok je tako, nismo mi ti koji nasljedujemo Krista, već krojimo Krista po svojoj mjeri koji treba nasljedovati, pogađaš – tebe.