Misno slavlje, uz biskupa Huzjaka, suslavili su poglavari Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, rektor preč. Stjepan Radić, vicerektor vlč. Davor Senjan te duhovnik vlč. Stjepan Matezović, zatim rektor Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati, preč. Matija Pavlaković, duhovnik Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, vlč. Ivan Grbešić, preč. Damir Vrabec, župnik župe Cirkvena te drugi prezbiteri i đakoni Bjelovarsko-križevačke biskupije.

Na početku slavlja, biskup je pozdravio sve okupljene a napose ređenika Maria, njegovu obitelj i prijatelje, bogoslove iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, bogoslove iz Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, ravnateljicu Nadbiskupske klasične gimnazije na Šalati u Zagrebu, prof. Ljubu Duvnjak. Biskup je izrazio svoju osobnu radost ali i radost cijele Crkve bjelovarsko-križevačke na daru novog đakona koji se priprema za prezbiterat.

Na poseban način, biskup je pozdravio zajednicu Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, na čelu s poglavarima i nekolicinom bogoslova koji su prisustvovali slavlju. Ređenik je naime u Đakovu dovršio studij teologije i svoju svećeničku formaciju. Nakon što je ređenik predstavljen Biskupu od strane rektora, preč. Stjepana Radića, biskup se u prigodnoj homiliji osvrnuo na riječi Svetoga pisma.

Napomenuo je da je đakonska a onda i prezbiterska služba za koju se ređenik sprema, u mnogočemu slična službi proroka u Starome zavjetu. Đakon, kao onaj kojemu je povjereno služenje drugima i navještaj Božje riječi, kao i prorok, izlaže se neprijateljstvima i netrpeljivosti onih kojima nije stalo ni do Boga ni do dobra ljudi. Proroci su bili progonjeni upravo zato jer su bili trn u oku onih koji su slabost drugi zloupotrebljavali i iskorištavali.

Biskup je naglasio da bismo danas naizgled mogli zaključiti kako se od nas neće tražiti svjedočanstvo krvlju, kao od mnogih proroka i mučenika i u nedavnoj našoj prošlosti. No s obzirom na tijek vremena, moramo biti spremni da ni to nije isključeno.

Obraćajući se ređeniku, biskup je rekao kako se đakonat koji prima kao dar od Gospodina, u prvom redu izražava kao služenje Bogu i ljudima. Upravo kroz bezinteresno služenje ljudima, služenje Bogu poprima svoj najsavršeniji oblik. Istina je da je upravo đakonska služba na poseban način označena „služenjem“ ali ono nikad ne prestaje jer su svi u Crkvi pozvani služiti, i prezbiteri, i biskupi i papa, i cijeli Božji narod.

Na kraju, biskup je izrazio radost koju za Biskupiju znači novi đakon, i preporučio ga je u molitve svih. Napomenuo je da iza njega stoje nebrojeno mnoštvo ljudi koji su i svoje živote i zalaganja utkali u njegov rast, sazrijevanje i razlučivanje. To znači da bilo koje duhovno zvanje, doista je plod zajednice i ustrajne molitve.

Uslijedio je sâm čin ređenja. Novozaređeni đakon odjenuo je štolu i dalmatiku te primo evanđelistar, znak službe navjestitelja Božje riječi te primio od Biskupa cijelov mira.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivane Matkov a uz orguljašku pratnju mo. Marka Đurakića. Đakonsko ređenje bila je i prigoda da u Bjelovarsko-križevačkoj katedrali svete Terezije Avilske, prvi put liturgijsko slavlje bude obogaćeno zvukom novopostavljenih orgulja iz radionice Pieringer iz Haaga (Amstetten) pokraj Linza u Austriji.