Papa Franjo često ističe da socijalno prijateljstvo i istinsko bratstvo možemo graditi samo ako shvatimo koliko čovjek vrijedi u svakom trenutku i u svim okolnostima. Svaki čovjek ima svoje dostojanstvo i pravo na dostojanstven život i cjelovit razvoj. Dostojanstvo osobe temelji se na njezinu biću, na jedinstvenosti i neponovljivosti svake osobe kao Božje slike i ako se to osnovno načelo ne poštuje, tada nema budućnosti ni za bratstvo ni za opstanak čovječanstva. Naime, osoba, sa svojim neotuđivim pravima, po svojoj naravi otvorena je za odnose jer je duboko u njoj usađen poziv nadići samu sebe u susretu s drugima. Danas, međutim, živimo u svojevrsnom „zatvorenom svijetu” koji nerijetko rađa kulturom zidova pod izlikom samoobrane. Postoji samo moj svijet, zatvoreni svijet u kojem ne dopuštam susret s drugim kulturama, s onima drukčijima. To dolazi danas do izražaja u migracijama stanovništva, osobito iz siromašnih zemalja, kada se po dolasku u europske zemlje migranti suočavaju sa strahom i uznemirenošću domaćeg stanovništva. Osim toga, nerijetko beskrupulozni trgovci ljudima iskorištavaju njihovu slabost te se na svom putovanju susreću i s nasiljem, trgovinom ljudima te raznim oblicima psihičkog i fizičkog zlostavljanja.

Promatrajući trgovanje ljudima iz moralne perspektive, mora se reći da ono predstavlja neopravdano narušavanje slobode i dostojanstva osobe, konstitutivnih dimenzija ljudskog bića koje je Bog htio i stvorio, stoga se smatra i zločinom protiv čovječnosti. Tko se ukalja tim zločinom, nanosi štetu ne samo drugima nego i sebi. U odnosu koji uspostavljamo s drugima (ne)izgrađujemo svoju ljudskost približavajući se ili udaljujući od modela ljudskog bića kojeg je Bog Otac htio i objavio u utjelovljenom Sinu. Stoga je svaki izbor suprotan ostvarenju Božjeg plana izdaja naše ljudskosti i odricanje od „života u izobilju” koji nudi Isus Krist. Trgovanje ljudima, naime, unakazuje ljudskost žrtve, vrijeđajući njezinu slobodu i dostojanstvo. Radi se o činima koji su uvijek u sebi zli i koje nijedna situacija ili nakana ne
može opravdati. Osobito tešku moralno-pravnu odgovornost snose stoga one osobe koje se svjesno i slobodno upuštaju u ovaj zločinački čin s namjerom stjecanja zarade. Trgovanje ljudima možemo, međutim, označiti i kao grešnu strukturu društva. Iako taj oblik kriminalne organizacije stvaraju sami trgovci ljudima svojim osobnim zlim djelovanjem, suodgovorni su i oni koji traže usluge na tržištu bijelim robljem. Papa Franjo, naime, ,uzrok trgovanju ljudima pronalazi u kulturi relativizma i relativističkoj logici koja potiče jednu osobu da iskorištava drugu i s njom postupa kao s pukim predmetom.

U svjetlu rečenoga papa Franjo jasno ističe da je trgovanje ljudima moderni oblik ropstva, bič koji ranjava dostojanstvo naše braće i sestara i to onih koji su među nama najslabiji i najranjiviji. On često ističe da je suvremeno doba obilježeno utilitarističkim gledanjem na bližnjega koje u drugome vidi samo prigodu za stjecanje osobne koristi sprječavajući mu tako put prema ostvarivanju punine čovječnosti, u skladu s njegovom osobnom jedinstvenosti i neponovljivosti. Ne treba nas stoga iznenaditi da on, u vidu te dramatične i trajne komercijalizacije ljudskih bića, očitovane u raznim oblicima trgovanja ljudima, često u svojim nagovorima i dokumentima ohrabruje predanost potpunom iskorjenjivanju te pošasti i podržava napore kako bi se pomoglo žrtvama da se odlučnom suradnjom izgrade putovi koji vode prema općem dobru i potpunom ostvarenju ljudskog života. Na tragu rečenoga papa Franjo često ističe da, iako je temeljni uzrok trgovanju ljudima beskrupulozna sebičnost današnjih ljudi te je uhićenje trgovaca ljudima dužnost pravde, pravo rješenje tog zla nalazi se jedino u obraćenju srca koje će dovesti do smanjenja potražnje za oblicima iskorištavanja ljudi, a time i do nestanka tržišta ljudskim robljem.

Papa Franjo ističe da država i međunarodna zajednica moraju stoga sa svoje strane donijeti jasne zakonodavne okvire i primjenom pravnih sredstava uspostaviti pravednost te kazneno goniti sudionike tog grijeha protiv čovječanstva i protiv dostojanstva osobe. U tome im trebaju pripomoći i vjerske zajednice kao i udruge civilnog društva, jer važnu ulogu u sprečavanju trgovanja ljudima imaju mjere prevencije. Zanimljivo je stoga zapažanje pape Franje da se oštrim politikama neće mnogo postići, jer se ne rješavaju osnovni uzroci. Organizirani kriminal i ilegalna trgovina drogom i ljudima biraju plijen među ljudima koji danas slabo žive, a još manje imaju nade u sutra. Odgovor je stoga u staranju okružja za cjeloviti ljudski razvoj, počevši od kvalitetnog obrazovanja u ranom djetinjstvu, pa sve do stvaranja mogućnosti za rast s pomoću zapošljavanja. Ta dva načina rasta, u različitim fazama života, predstavljaju protuotrov za ranjivost i trgovinu ljudima. Naime, nije rijedak slučaj da su žrtve trgovanja ljudima prvo napustile njihove obitelji ili su ih namamili njihovi rođaci i takozvani prijatelji.

Ne ulazeći u sve oblike i metode učinkovite prevencije u sprečavanju trgovanja ljudima, može se reći kako se uglavnom predlažu sljedeće mjere: (1) senzibilizacija javnosti; (2) snažnija uspostava zakonskih okvira; (3) edukacija relevantnih struktura; (4) suradnja relevantnih struktura; (5) uspostava programa zaštite žrtava te (6) različite mjere prevencije osobito s pomoću sustava obrazovanja. Potrebno je omogućiti širenje informativnih listića o grešnosti trgovanja ljudima, ali i otvaranje sigurnih kuća te pomaganje žrtvama trgovanja ljudima. Može se stoga reći da važnu ulogu u sprečavanju trgovanja ljudima imaju razni oblici prevencije, među kojima, je osobito važna odgovornost svih građana.

Prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na
Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku, član Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, tajnik Komisije
HBK „Iustitia et pax“.