Izgradnja kulture za život u Hrvatskoj, s naglaskom na ovogodišnji Hod za život, obitelj i Hrvatsku, bila je tema Argumenata HKR-a u ponedjeljak 20. ožujka. U emisiji su gostovale dr. Željka Markić, predsjednica Udruge U ime obitelji, Tea Bekavac, majka djeteta kojemu su u trudnoći dijagnosticirali Edwardsov sindrom te Marija Romić, studentica i volonterka Hoda za život. Emisiju je uredila i vodila Diana Tikvić.
Građani koji se zalažu za temeljno ljudsko pravo, pravo na život za sve ljude, ove će godine hodati kroz osam subota u svibnju i lipnju u 12 hrvatskih gradova, među kojima su prvi put Knin i Metković. Tisuće građana svojim će sudjelovanjem u Hodu slaviti život iskazujući solidarnost s nerođenima. Gošća emisije Argumenti dr. Željka Markić, predsjednica Udruge U ime obitelji, komentirala je činjenicu da se svake godine povećava broj sudionika Hoda za život: „Jako nas raduje da se povećava broj gradova i da sve više ljudi dolazi jer nam to pokazuje da sve više ljudi u Hrvatskoj razumije svoju osobnu odgovornost za zaštitu svakog života u Hrvatskoj… Danas kad živimo u demokraciji mi smo suodgovorni za zakone… Ove godine imamo Hod u 12 gradova, u dva nova grada, i takvi deseci tisuća ljudi koji dolaze nisu samo bitni kao iskaz solidarnosti s majkama i očevima koji se možda nalaze u teškim prilikama, emocionalno, ekonomski, na bilo koji način, već su isto tako ohrabrujući pokazatelj da smo spremni prihvatiti odgovornost sami za sebe i reći: ‘Ja se s ovim ne slažem!’”
Dr. Markić je također pojasnila kako Hod za život nije politički skup, „ali sve što radimo jest političko djelovanje jer živimo u društvu koje je organizirano na politički način i iz toga proizlazi naša odgovornost. To je skup koji poručuje političarima kako očekujemo da oni koji govore da predstavljaju demokršćane, ljude koji poštuju život u ovoj zemlji, da se tako i ponašaju u parlamentu, da štite pravo na život.”
U emisiji je spomenut i prošlogodišnji slučaj trudnice u 6. mjesecu trudnoće kojoj je odobren feticid te je postavljeno pitanje što je s ostalom bolesnom djecom, štiti li njih zakon i društvo. „U slučaju Čavajda liječnici su jasnim argumentiranjem i objašnjavanjem o kakvom se postupku radi pokazali da je to jedan strašno surov postupak koji je neprihvatljiv i da se ponovno otvorilo pitanje priziva savjesti koliko je on bitan da liječnici, primalje, medicinsko osoblje ne žele raditi takve postupke i da nama svima svjedoči da oni ne žele u tome sudjelovati”, kazala je dr. Markić naglašavajući da je za udrugu U ime obitelji još uvijek otvoreno pitanje činjenica da je taj pobačaj financiran u Sloveniji novcem poreznih obveznika smatrajući to potpuno neprihvatljivim.
Marija Romić, studentica i volonterka koja se od prošle godine uključila u organizaciju Hoda za život, kazala je kako ju je privukla radost i jednostavnost Hoda, a ponajviše je smatrala kako se treba uključiti iz zahvalnosti prema svojim roditeljima koji su bili otvoreni životu te je Marija odrasla u velikoj obitelji. Istaknula je potrebu većeg angažmana mladih u zaštiti života: „Jako je važno da mladi sudjeluju, razmišljaju i imaju stav o ovome jer mi smo budućnost, mi ćemo za 10, 20, 30 godina biti na pozicijama gdje ćemo donositi odluke, stavljati granice, stvarati svijet. Sad dok smo mladi trebamo graditi čvrste stavove i moralna mišljenja, trebamo se educirati i istraživati o ovim temama. Mi mladi uvijek tražimo konkretne dokaze, trebaju nam istraživanja i objektivnost, a često nam se ne daju takve informacije i zato se mladi ne interesiraju o ovakvim temama.”
Tea Bekavac, majka četvero djece, od kojih je Rita, djevojčica kojoj su u 7. mjesecu Teine trudnoće dijagnosticirali Edwardsov sindrom i koja je preminula dva mjeseca i dvanaest dana nakon rođenja, ni u jednom trenutku nije razmišljala učiniti prekid trudnoće, posvjedočila je u emisiji: „To za mene jednostavno nije bila opcija, ljudski život raste u meni i to nije bilo upitno niti suprugu niti meni… Neprocjenjivo je vrijeme koje smo proveli s Ritom, što smo je mogli upoznati, biti s njom i što smo joj mogli pružiti ljubav. Puno nam je to značilo, svaki dan smo živjeli kao posljednji i to vrijeme nas je stvarno ispunilo”, kazala je Tea naglasivši da nikad nije požalila svoju odluku: „Imali smo tih dva mjeseca i 12 dana u kojima smo uživali, bilo je i teških, jako teških trenutaka i suza, ali bez obzira na to ta dva mjeseca su nas stvarno ispunila i mi smo nakon toga bili u miru. Svojim životom mogu posvjedočiti da mi je to vrijeme jako puno značilo zato što sam dala sve od sebe za svoje dijete i što majka treba nego zaštititi svoje dijete. Zato danas imam mir.”