U emisiji je istaknuto da ljubav znači bezuvjetno davanje cijele osobe, te da mladi čeznu za pravom ljubavi, ali je ne znaju istinski definirati. Povjerenik za mlade Riječke nadbiskupije vlč. Ivan Seletković naglasio je da je prava ljubav ona koja se daje 100%, ne pola-pola nego 100% i to bezuvjetno, bez obzira na to što ću dobiti natrag ako se predam. Dodao je da mladi od drugih znaju tražiti 100% u ljubavi, ali nisu sami spremni dati isto toliko.

Marin Periš je, kao suprug i otac troje djece, posebno naglasio: “Brak ne počinje ljubavlju, nego počinje riječju ‘Uzimam’. Izričaj volje, odnosno privola je na neki način u temelju braka. Znak ljubavi nije ‘Volimo se’, nego ‘A-ha, volimo se, OK, idemo u istom smjeru, ali ja sad preuzimam odgovornost za tu osobu’. Sad kažem da hoću s ovom osobom nešto graditi, hoću izabrati baš ovu osobu da bude moj suputnik u životu.”

Periš je podsjetio i na općepoznatu činjenicu: “Prava ljubav nisu samo moje emocije, nego uključuje moju volju. Dakle, jako je važna ta cjelovitost. Kad govorimo 100%, to nije 100% davanje, nego uzima i 100% mene. Dakle, nije samo dio mene, nego zapravo mora obuhvatiti sve moje dimenzije.”

Vlč. Ivan Seletković, Ana-Marija Hudinčec, Marin Periš i Diana Tikvić

Supruga i majka troje djece Ana-Marija Hudinčec je spomenula da postoji prilično veliko nerazumijevanje inače važnog pojma predbračne čistoće: “I u katoličkim krugovima se zna stvoriti problem u razgovoru s mladim ženama koje još nisu u braku. Vidim da žene ponekad donesu odluku da žele živjeti predbračnu čistoću, pa i bez dodira. A kad se dogodi trenutak da muškarac hoće samo staviti ruku na njeno rame, odmah se zgrče. A i to je trenutak u kojemu treba razgovarati u kojem smjeru gledamo, gledamo li kako ćemo otkriti svoju ljubav do kraja, da ćemo reći da uzimam svoga supružnika i da ćemo stupiti u brak.”

Vlč. Seletković je dodao da mlade s kojima razgovara uvijek poziva na realnost te ih podsjeća da je ljubav primarno odluka, ispitujući ih jesu li, kad prestanu samo emocije, spremni živjeti s najgorom verzijom voljene osobe.

Potvrdivši da je ljubav primarno odluka, više nego emocija, Periš je zaključio: Naravno, i emocije malo osciliraju, malo ih ima pa ih malo nema. Ali kad ih nema, onda malo uključiš razum i pitaš “Je li meni lijepo razgovarati s tom osobom?” Sigurno je poteškoća što ljudi dosta rano ulaze u intimne odnose, jer oni preuzmu cijelu osobu i ti više ne možeš zdravo izabirati jer, budimo realni, u braku neće biti te vrste intime 24 sata na dan. Dakle, moraš imati ispunjeno vrijeme, voljeti tu osobu na svim razinama, voljeti s njom pogledati film mirno razgovarati, raspravljati, šetati… Treba misliti svakako i na te stvari i tu je zapravo razum, ali kao dodatak. Moje iskustvo je kad se brineš za detalje, i emocije se vrate. Dakle, podgrijava se ta vatrica, ima emocija i u braku.