Riječ Božja koju smo danas slušali u evanđeoskom odlomku, zapisanom od strane evanđelista Ivana, aludira i podsjeća nas na prve riječi koje nalazimo u Svetom pismu, u Knjizi Postanka, a  koje govore o početku stvaranja. U skladu s tim, i današnji nam evanđeoski odlomak progovara o početku. Međutim, ovdje je riječ o novom početku, odnosno o početku s Kristom. Zato nam liturgija danas, na sam dan svetkovine Gospodinova rođenja, odnosno na dan svetkovine Božića, progovara o novom početku jer je zapravo Isusovim dolaskom na svijet došlo do novog početka za svakoga čovjeka i za čitav svijet. Tako nam sveti evanđelist Ivan danas na jedan, možda pomalo i neočekivan i neobičan način, približava sam sadržaj svetkovine Gospodinova rođenja.

Razmatrajući današnji evanđeoski odlomak, možemo s lakoćom uočiti da je u središtu evanđeoske poruke Vječna Riječ, Riječ koja je Bog, Riječ koja stvara, u konačnici, Riječ koja postaje Tijelom. Upravo sada se događa ono o čemu nam govori i Poslanica Hebrejima: »Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu« (Heb 1,1). Sada je taj trenutak u kome Bog progovara i u kome Bog postaje vidljiv. Bog koga su stoljećima najavljivali proroci sada postaje vidljiv u Isusu Kristu. Odnosno, Isus je ta riječ koja je postala tijelom. Stoga je i sam sadržaj svetkovine Božića opisan od strane evanđelista Ivana zapravo kao utjelovljenje Riječi Božje. Bog je došao među nas ljude u liku malog djeteta i pojavio se, rođen od Djevice Marije, u betlehemskoj štalici. Upravo tu stvarnost sveti Ivan opisuje kao utjelovljenje Riječi. Stoga je razlog za radost upravo ova radosna vijest, a to je Božje utjelovljenje. Bog silazi među nas ljude i postaje jedan od nas. Ono što je stoljećima najavljivano po prorocima sada postaje vidljivo i to u Vječnoj Riječi koja je postala Tijelom. Tako se Bog, koji postaje vidljiv u Isusu Kristu, rađa u vremenu i očituje svoju slavu i svoju ljubav prema čovjeku »jer je po tajni utjelovljene Riječi očima naše duše sinulo novo svjetlo« (Predslovlje rođenja Gospodnjega, I). Upravo to svjetlo zasjalo je u Isusu Kristu njegovim rođenjem i njegovim dolaskom na svijet da se svijet spasi. Iskaz je to Božje ljubavi prema svijetu i čovjeku. Iskaz je to Božjeg čovjekoljublja, jer Bog uzima na sebe našu ljudsku narav ne bi li spasio i otkupio paloga čovjeka. Dakle, Bog postaje jedan od nas i to je sadržaj Božića. Baš taj sadržaj i misterij Božića sveti Ivan evanđelist sažima i izražava vrlo sadržajnim i dubokim riječima. Stoga je zanimljivo uočiti i istaknuti na kakav način Ivan otkriva veliku tajnu o Bogu koji dolazi među nas ljude. Evanđelist nam to otkriva jednostavnim, a opet dubokim riječima: »I riječ tijelom postade i nastani se među nama« (Iv 1,14). 

Kao što možemo uočiti, današnje evanđelje progovara nam na jedan specifičan način o stvarnosti Božjeg dolaska na svijet. Sveti Ivan u svome nam Evanđelju to opisuje sasvim drukčije od ostalih evanđelista. Potiče nas da razmišljamo o Riječi Božjoj koja je Tijelom postala. Na taj način Bog postaje blizak nama ljudima i to baš po svome Sinu. Bog nam se predaje po svojoj Riječi i želi prebivati među nama ljudima, želi biti blizak svakom čovjeku. Stoga smo i mi po Sinu dionici božanskih milosti i božanskih dobara. Zapravo, u današnjoj je svetkovini na poseban način izražena Božja blizina, odnosno Božja ljubav prema čovjeku. To je ujedno poziv i poticaj i nama vjernicima da se približimo novorođenome Kristu i započnemo još više živjeti u blizini betlehemskog Kralja i u blizini utjelovljene Riječi, svjesni da smo kao djeca Božja zaogrnuti njegovim božanstvom.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed dr. sc. Antuna Japundžića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.