Odnos s Bogom je svakodnevno, beskompromisno, autentično odlučivanje. Ne budimo mlaki i lomljivi nego jasni i dosljedni. Znamo za koga živimo i kamo idemo!, piše s. Bendikta Nina Krapić u svojem promišljanju za Radio Mir Međugorje.

Kršćanin ne preuzima kolektivnu nego osobnu odgovornost, ne djelujemo prema masi nego prema svakoj osobi pojedinačno! Kršćanstvo je stalno odlučivanje za istinu, za ljubav, pa i za vlastitu smrt da bi se obranio život. Odlučivanje kod kuće, na radnom mjestu, u društvu, u javnosti, u politici, u Crkvi.

Kršćanstvo je stalno odlučivanje za istinu, za ljubav, pa i za vlastitu smrt da bi se obranio život.

Ponciju Pilatu Bog dolazi u svakodnevicu, na njegovo radno mjesto, kao jedan od mnogih o kojima Pilat mora donositi odluke; ili će osuditi ili će osloboditi. No, što on čini? Ne odlučuje! Pilat prebacuje odgovornost donošenja odluke na druge. Iako ima svoje  mišljenje nema hrabrosti učiniti onako kako misli i vjeruje. Misli jedno, a kukavički čini drugo.

Pilat prebacuje odgovornost donošenja odluke na druge. Iako ima svoje  mišljenje nema hrabrosti učiniti onako kako misli i vjeruje.

Koliko smo se puta našli u situaciji da nemamo snage stati iza vlastitih stavova i uvjerenja, u srcu mislimo jedno, a ponašamo se sasvim drugačije da bi se svidjeli sebi ili drugima, da bi se uklopili i kupili lažni mir? Koliko puta nismo stali iza obespravljenih, slabih, osuđenih i izrugivanih ljudi samo zato što ih je većina odbacila ili smo prebacili lopticu odgovornosti jer o njima i onako treba misliti i brinuti netko drugi?

Donijeti odluku da ćemo slijediti naša osobna uvjerenja, preuzeti odgovornost da ćemo budno činiti dobro je ogroman rizik.

Donijeti odluku da ćemo slijediti naša osobna uvjerenja, preuzeti odgovornost da ćemo budno činiti dobro je ogroman rizik. Riskiramo da se nećemo svidjeti masi, da ćemo biti drukčiji, a drukčiji ugrožavaju jednake jer dovode u pitanje njihov način života.

Odluči biti kršćanin – čvrsto preuzmi osobnu odgovornost da ćeš u odnosima s ljudima ugađati Bogu, da ćeš svakodnevno donositi odluke zbog kojih ćeš možda ostati sam, ostavit će nas možda i oni najbliži, riskirat ćemo položaje i podršku većine. Tu leži kršćanska hrabrost, beskompromisno se odlučiti učiniti istinu i ljubav u svojoj svakodnevici, na radnom mjestu, u ulozi roditelja, prijatelja i prolaznika.

Vjerom preuzimamo na sebe rizik istinske ljubavi prema ljudima

Vjerom preuzimamo na sebe rizik istinske ljubavi prema ljudima. A rizik ljubavi prema čovjeku je – raspeće. Raspet će nas možda i onaj za čije dobro umiremo. Ali  samo raspeta ljubav daruje slobodu.