Završni je dan najveće svjetske izložbe EXPO 2020. Kroz šest mjeseci održavao se u futurističkom Dubaiju, arapskoj top-destinaciji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Izlagalo je 190 država, među njima i Država Vatikan. Vatikanski paviljon vodili su franjevci konventualci. Tu zadaću su dobili od Papinskoga vijeća za kulturu, jer je dosta njih u službi na Bliskome Istoku. Fratri su, pak, trebali kao ispomoć mlade volontere i angažirali su njih 72-oje iz raznih zemalja svijeta. Tu sreću imali su i naši: Lea Banovac i Luka Božanović.
Oboje su iz Vinkovaca i oboje su framaši. Lea Banovac je srednjoškolka, maturantica Gimnazije ‘Matije Antuna Reljkovića’ u svome gradu, a Luka Božanović je osječki student – polaznik druge godine Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u gradu na Dravi.
„Osim svog tog blještavila u Dubaiju, bila je to prije svega prilika za jedno jako lijepo iskustvo u kojem sam vidio jedan potpuno drugačiji kontinent, drugačiju tradiciju, probao nekakvu drugačiju hranu, ali ono što mi se najviše svidjelo bilo je svjedočenje vjere nepoznatima, odnosno pripadnicima drugih religija, a bilo mi je također lijepo družiti se sa strancima, upoznati nove ljude i steći nova prijateljstva”, posvjedočio je našoj redakciji Luka Božanović.
I njemu i Lei Banovac bila je ‘veza’ za otići u arapski svijet, naravno ona franjevačka – duhovni asistent vinkovačke mjesne Frame koji je u međuvremenu imenovan provincijskim ministrom Hrvatske provincije ‘Svetog Jeronima’ franjevaca konventualaca.
Nisu tada mogli znati kako stvarno imaju jaku ‘vezu’ u fra Miljenku Hontiću za odlazak na tri tjedna u Dubaiji i to još u božićno vrijeme.
Lea nam kaže: „Bilo mi je stvarno super. Meni je cijelo to iskustvo i dalje nestvarno i zauvijek ću ga pamtiti. Mislila sam da je sve jako strogo tamo, da ću morati jako paziti kako se ponašam, što odijevam, bila sam zapravo jako uplašena, no ustvari nije to tako – ljudi su jako dobri i dragi i osjećala sam se potpuno dobrodošla.
Lea je bila volonter u Vatikanskom paviljonu tri tjedna uoči Božića, a kada je Luka stigao u Dubaiji bili su tamo zajedno svega par dana. Iz Hrvatske je bilo još devetero framaša – kaže nam ona – dvije cure iz njezine Frame u Vinkovcima, bile su tamo zajedno i utoliko joj je bilo lakše, te još neki iz Zagreba, iz zajednica u kojima služe franjevci konventualci.
Prijavila se, a prošla je zbog određenih uvjeta koje je ispunjavala, svakako presudna je bila punoljetnost i dobro poznavanje engleskog jezika.
Izložba EXPO organizira se svakih pet godina. Redovito se predstavlja i Hrvatska, a ova izložba u Dubaiju je prva na Bliskome Istoku. Volonteri i radnici su boravili i spavali u Expo selu, malom naselju. Po dvoje volontera su bili u jednoj sobi i uistinu su dobro primljeni, svjedoče nam oboje.
Povezali su se drugim mladima. Neki su i dan danas tamo pa ih putem društvenih mreža iz dana u dan izvještavaju o događanjima i zanimljivostima na EXPO-u na dnevnoj razini.
„Grad Dubai je sam po sebi lijep. Mi ne možemo ni zamisliti koliko je moderan i tehnološki napredniji od našeg svijeta ovdje u Hrvatskoj, a svakako pamtit ću EXPO 2020 po tome što mi je otvorio oči: Koliko su ljudi tamo – bez obzira koje su nacije, koje su rase, vjere – jako otvoreni i ljubazni prema drugima.”
“To iskustvo me naučilo da treba cijenit ljude oko sebe i ukazalo mi je na nekakve stvarnosti koje su bitne u životu”, poručila je za Hrvatsku katoličku mrežu ova vinkovačka framašica, dok njezin ‘subrat po sv. Franji’ pojašnjava da su oni zapravo bili pratitelji posjetiteljima izložbe. Mi smo ga pitali i jesu li imali priliku za svetu misu u ipak većinskom arapskom svijetu.
„Imali smo priliku za svetu misu, no na žalost nije to bilo u paviljonu niti u EXPO centru, već u zgradi, odnosno našoj sobi, gdje smo je imali u zajedništvu s našim svećenicima. UAE su muslimanska zemlja i u njoj su samo dvije katoličke crkve i to izrazito udaljene, pogotovo zbog toga jer je sam grad velik i puno veći od našeg Zagreba”, kaže Luka.
Obično bi misa bila ujutro. Odmah nakon buđenja znali su otići u svećenikovu sobu ili bi on nekada došao u njihovu sobu. Poslije bi i sjeli na kavu te zajedno sa svećenicima i porazgovarati o Evanđelju.
„To je zapravo bilo jako lijepo iskustvo jer smo Riječ dodatno obradili i još je čuli na stranom jeziku i zahvaljujući tome ostala je dublje izražena u nama.”
Razgovor s Lukom zaključili smo njegovim razmišljanjem: ‘Zašto je on framaš?’
„Prvotno, framaš sam zato što je jako lijepo biti u tako jednoj posvećenoj organizaciji, ali osim toga u Frami sam zato što nastojim živjeti po uzoru Svetoga Franje, a samim tim i po uzoru Isusa Krista.”
“Također, Frama mi pruža predivne susrete i druženje s druželjubivim ljudima koji su većinom i moji istomišljenici koji me nadopunjuju ili mi uljepšavaju dan kao što je bio slučaj na nacionalnom susretu framaša na kojem sam bio. To me ispunjava i taj susret me potaknuo da budem framaš”, zaključio je svoje svjedočanstvo Luka Božanović.
Svojim zadnjim riječima možda je nekim framašima i nenamjerno ponudio dodatni poticaj za sudjelovati na velikoj svečanoj proslavi 30. rođendana Franjevačke mladeži u Hrvatskoj koja će se upriličiti 30. travnja – kod franjevaca konventualaca – na Svetome Duhu u Zagrebu.
Čitav razgovor s njima za HKR poslušajte u priloženoj snimci emisije ‘Budimo mladi’: