Slaven Škrobot uveo je slušatelje Hrvatskog katoličkog radija u svoje avanture prisjećanjem na prošlu godinu i boravak na pučinskoj Palagruži gdje je s pratiteljima prespavao dvije noći za vrijeme ‘Suza sv. Lovre. Pratili su taj spektakl za ljudske oči u punom jeku priprema za svoju humanitarnu akciju ‘Slavenovih 1000 kilometara u kolicima za osmijehe na licima’. Vozili su od Savudrije do Prevlake – s posebnim biciklom, prilagođenim – a s kojim su u konačnici završili puno dalje – sve do Istanbula.

Borna Marinić i Slaven Škrobot (Foto: HKM)

Lastovo, Hvar i Korčula su bili dodani na tome putu kroz Hrvatsku tako da je sve to trajalo 33 dana, a dodatno i zapravo neplanirano dalje prema jugu preko Albanije, Grčke i u Tursku. Najteže je bilo u našoj zemlji zbog jakih udara vjetra, a za međunarodni dio puta zaslužna je kamper-kućica koju su dobili u donaciji. No, nikada neće zaboraviti bijesne pse koji su ih napadali u Grčkoj, pokvarene kočnice na njegovom biciklu kad su izašli iz Hrvatske te neke njegove neplanirane zdravstvene smetnje tako da je danas skroz istrošen i umoran od svega, no zadovoljan je – iznimno.

Slaven je u biti osoba koja ne poznaje granice, već provodi vrijeme na samom njihovom rubu.

U dijagnozi tetrapareza – valja prethodno objasniti – nije prekinut skroz protok leđne moždine što znači da funkciju imaju neki mišići na njegovim rukama, ali ne u prstima i u zglobovima, a noge ne funkcioniraju.

U putovanju ‘1000 kilometara…’ bio je plan s posebnim biciklom, na tri kotača, priječi od Savudrije do Prevlake, a poziv koji je na prvu izgledao kao dobra zafrkancija da nastavi u Crnu Goru završio je puno dalje. Njegovi prijatelji prethodno su osigurali donaciju od 10.000 eura jer toliko vrijedi njegov prilagođeni bicikl. U konačnici nastavili su do Grčke i sve do Istanbula i toj u humanitarnoj akciji prikupili oko 150.000 kuna, potrebna sredstva za kupiti četiri specijalizirana bicikla za ljude u sličnoj zdravstvenoj situaciji.

O tome on redovito piše na svome blogu i Facebook stranici.

„Nisam ni u jednom trenutku bio blizu odustajanja. Jednostavno kada se zacrta nešto u glavi idem na to bez obzira na sve”, rekao je Škrobot i u tom kontekstu podsjetio da je imao na putu probleme s prostatom i krvarenja.

„Za osobu u mojem fizičkom stanju bio je to jako veliki izazov, išao sam i glavom kroz zid te stvarno mislim da se puno ljudi u mojoj situaciji tako nešto ne bi uopće usudilo napraviti.”

Veliki problem bila je i niska temperatura, a njemu je zbog zdravstvenog stanja cirkulacija uistinu jako loša. Nakon Atene ušli su u pravu zimu, a osim ponovnog zagrijavanja tijela koje njemu traje i do pet sati kada se pothladi, veliki problem bili su spomenuti divlji psi kojih je prepuna Grčka. Napadali su ih svaki dan, a njemu vezane ruke za bicikl tako da se Slaven nije mogao nikako braniti.

Nabrojio je i ljude bez kojih bi sve to bilo nezamislivo: od Danijela su dobili kamper, zatim Vedrana i Mateja „su me pratile cijelim putem, Mihael koji me pratio biciklom kroz Hrvatsku, Luka moj osnovnoškolski prijatelji koji radi dokumentarac o svemu, te Ivan i Oskar s Cresa koji su sve fotografirali i snimali”.

Slaven je također 2020. godine proglašen ‘Putnikom godine’. Piše i putopise, a sve je krenulo nakon njegovog povratka iz Maroka, te je odmah i nagrađen: dobio je besplatnu kartu za Australiju. To mu je bio dodatni poticaj. Otvorio je onda osobnu web stranicu, a prije toga putovanja za daleku Australiju obišao je još Jordan, Tanzaniju i Rusiju.

Kako piše? Tipka na mobitelu s jednim prstom – palcem lijeve ruke, a doma na laptopu s mjestom na ruci gdje se spaja mali prst s dlanom.

Kulturološki najviše ga privlače Bliski Istok, jugoistočna Azija i Afrika kojoj se namjerava vratiti. Za Bliski istok kaže da mu možda najviše odgovara. Voli tu arhitekturu i njihovu kulturu, sve osim hrane. Puno istražuje i čita prije puta, a okružen je dobrom ekipom s kojom putuje i planira svoja putovanja.

Svakodnevno dobiva poruke od ljudi koji traže savjete i pomaže tako mnogima, svjedoči nam Slaven Škrobot te ističe da mu je to gorivo za dalje.

Priprema knjigu o humanitarnoj akciji ‘1000 kilometara…’, a tu je još i dokumentarac kao novi izazov pred njegovom ekipom.