Dvoje starih prijatelja razgovaralo je o svom braku. Nakon toliko godina, rekao je prvi čovjek, još uvijek voli svoju ženu, a pretpostavljao je da i njegov prijatelj voli svoju. Drugi je čovjek zastao i razmislio na trenutak. “Znaš, vjerujem da je to nešto izvan ‘ljubavi’ u konvencionalnom smislu. Muž i žena koji su dugo zajedno doživljavaju vezu koja ih čini kao dvije polovice psihološke i duhovne cjeline. Ni jedno nije sasvim potpuno bez drugog. Tada stvarno počinjete shvaćati što je Isus mislio kada je rekao da muževi i žene postaju ‘dvoje u jednom tijelu’.” Njegov prijatelj se složio.

Vrlina čednosti, njegujuća kao ideal i prakticirana kroz sve to, nužan je dio braka kakav su ova dva muškarca živjela. To je teška izreka za mnoge ljude u vrijeme kada se čednost naširoko ignorira – i ismijava te zanemaruje. Zahvaljujući uglavnom svjetonazoru koji se promiče u medijima, nekoliko elemenata kršćanske tradicije danas je vjerojatno manje shvaćeno i prihvaćeno od čistoće. To je užasan gubitak, piše Russel Shaw s portala Simply Catholic.

Požuda – urlajuća tama bespomoćne nelagode.

Grijeh požude

Naravno, grijesi protiv čednosti teško da su novi. Porok koji se najočitije suprotstavlja – požuda – postoji još od Adama i Eve. Danteov čin požude u njegovoj velikoj pjesmi kasnog srednjeg vijeka, “Božanstvena komedija”, književni je orijentir na ovu temu. On smješta pohotne grešnike u prvi krug pakla, gdje ih žestoki vjetrovi raznose tamo-amo.

Kao što čvorci kotaju u zimsko doba
U širokim i skupljenim jatima krilima, vjetrom
Čak i tako idu, duše koje su učinile ovu izdaju.
Tamo-tamo, i gore-dolje, iscrpljeni,
Bez nade za odmor…

Autorica i prevoditeljica Dantea Dorothy Sayers objasnila je upečatljivu simboliku: “Kao što su [pohotni] utonuli u samozadovoljstvo i bili poneseni svojim strastima, tako sada zauvijek plutaju. Svijetli, sladostrasni grijeh sada se vidi onakvim kakav jest – urlajuća tama bespomoćne nelagode.”

Seksualna revolucija koja je izbila 1960-ih bila je reklamirana kao oslobođenje – odbacivanje represije i ograničenja drevnog puritanskog kodeksa koji je prije toga navodno vladao životima ljudi.

Ali ako požuda nije nova, samosvjesni, ideologijom vođeni napadi na čednost sada je u tijeku. Postoji nešto u vezi čednosti što sekularizirani moderni um smatra duboko uvredljivim – a to je nešto uvredljivo- samokontrola u seksualnim pitanjima.

Napuštanje samokontrole u seksu bilo je sve samo ne oslobađajuće.

Prije nekog vremena, pitao sam jednu od svojih kćeri zašto tolikim ljudima gadi pogled Katoličke crkve na seksualni moral. Budući da je tvrda realistkinja, rekla je: “Krivnja.”

Razumije se. Seksualna revolucija koja je izbila 1960-ih bila je reklamirana kao oslobođenje – odbacivanje represije i ograničenja drevnog puritanskog kodeksa koji je prije toga navodno vladao životima ljudi.

Nažalost, kao što smo naučili, napuštanje samokontrole u seksu bilo je sve samo ne oslobađajuće. Za mnoge ljude seks je postao opsesija, ponekad i ovisnost, kao što se vidi u nesretnom iskustvu muškaraca koji su se navukli na internetsku pornografiju po cijenu svog samopoštovanja i odnosa sa svojim suprugama.

Pad braka

Imajte također na umu da, iako je tehnologija ove ovisnosti temeljene na webu nova, sama ovisnost nije. Sveti Augustin, kojemu u mladosti nije bila nepoznata seksualna ovisnost, napisao je u svojim “Ispovijestima”: “Kada se udovolji požudi, stvara se navika; kada se navika ne provjerava, ona postaje prisila. To su bili poput međusobno povezanih prstenova koji tvore ono što sam opisao kao lanac…”

Odbacivanje čistoće šteti ne samo pojedincima nego i društvu. Posebno je jasan njegov destruktivan utjecaj na instituciju braka.

Da je brak u problemima u Sjedinjenim Državama i zemljama poput njega teško se može sumnjati. Broj brakova u Americi pao je s 2,44 milijuna u 1990. na 2,08 milijuna u 2009., dok se broj stanovnika povećao za 60 milijuna. Od 2011. godine samo 51 posto Amerikanaca bilo je u braku u usporedbi s 57 posto u 2000. godini.

Ništa bolje nije ni u katoličkom “svijetu”. Davne 1990. godine, kada je američkih katolika bilo 55 milijuna, bilo je 334 000 katoličkih brakova. Do 2010. godine, kada je katoličko stanovništvo skočilo na 68,5 milijuna, katolički brakovi su pali za gotovo polovicu, na 179.000.

Naravno, mnogi čimbenici pridonose propadanju braka. Svođenje svega na kontracepciju i kontracepcijski mentalitet precijenio bi slučaj. Lagani razvod i ekonomski pritisci dio su slike, kao i stalni napori da se Amerikancima proda istospolne brakove, što tradicionalnom braku muškarca i žene oduzima jedinstveno mjesto koje je do sada uvijek zauzimalo u životu društva. No, uz čimbenike poput ovih, kampanja protiv čednosti imala je ključnu ulogu u potkopavanju braka.

Neki ljudi izbjegavaju brak zbog ograničenja koja nameće seksualnoj aktivnosti, dok drugi, nakon vjenčanja, smatraju da su ta ograničenja neukusna i, tražeći bezuvjetno pravo na seksualno ispunjenje, napuštaju supružnike (a često i djecu) i razvode se.

Čednost je realan protuotrov za sve to. Sveti Toma Akvinski, razmišljajući o tome, ističe da je ova vrlina temeljna za “samoposjedovanje” u seksualnim stvarima, dok je nečednost slabi i uništava. Filozof Josef Pieper, suprotstavljajući samoposjedovanje njegovoj suprotnosti, piše: “Nečedan čovjek prije svega želi nešto za sebe. … Nečednost … je sebična namjera na ‘nagradu’, na nagradu za nezakonitu požudu.” Sebičan, smrtonosno hladan: ovdje je srce nečednosti i požude. Ali vrlina čednosti čuva tu otvorenost prema drugome u ljubavi prema sebi koja stoji u središtu zdravih odnosa, prije svega braka.

Čedni muškarac ili žena posjeduju potrebnu slobodu da daju sebe što je dio, ali nipošto ograničeno na seksualni susret muža i žene pun ljubavi.

Papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici Deus Caritas Est (“Bog je ljubav”) ide toliko daleko da proširuje doseg čistoće na odnos s Bogom. “Ljubav… je putovanje,” napisao je, “stalni egzodus iz zatvorenog jastva okrenutog prema unutra prema njegovom oslobođenju kroz samodarivanje, a time i prema autentičnom samootkriću i doista otkriću Boga.”

Tražeći pravu čednost

Čednost je također neophodna za zdrav duhovni život. Sveti Josemaría Escrivá, utemeljitelj Opusa Dei, stavlja svoju raspravu o čistoći – “svetoj čistoći”, on to naziva – blizu početka svog vodiča do svetosti, “Put”. U tome nema misterija: napredak u unutarnjem životu gotovo je nemoguć osim ako se osoba ozbiljno ne odluči za stjecanje čistoće, budući da je to jedini način da se prekine lanac kompulzivnog sebičnog traženja iskovanog navikom nečednosti.

Bog će dati milost čednosti onima koji je istinski žele. Ali bitno je to stvarno željeti.

Kako to učiniti?

Milost je neophodna, a Bog će dati milost čednosti onima koji je istinski žele. Ali bitno je to stvarno željeti. Koliko god Bog želi dati ovaj dar, njegovo poštivanje ljudske slobode neće mu dopustiti da to učini osim ako mi to ne želimo.

Iskrena želja za čistoćom zahtijeva mnogo više od jednostavnog ponavljanja s vremena na vrijeme: “Zar ne bi bilo lijepo…?”

Postoje stvari koje možemo i moramo učiniti za sebe. Molitva i mrzovolja – povremeno reći ne nekoj sitnici poput deserta ili samo drijemanja – oboje su potrebni. Molitva nas održava u kontaktu s Bogom. Mortifikacija (mrtvljenje)  je praksa u samodisciplini koja je potrebna za odupiranje iskušenjima za trenutačno zadovoljstvo.

Česta i redovita uporaba sakramenta pokore također je očita nužnost. A za one koji pate od seksualne ovisnosti ili nečeg sličnog, može biti potrebna stručna pomoć savjetnika koji razumije važnost čistoće. I ovih dana ljudi koji se ozbiljno bave ovom vrlinom možda će se morati u cijelosti ili djelomično odvojiti od popularne kulture, ili oštro ograničiti unos ili, ako je potrebno, eliminirati izlaganje njoj gotovo u potpunosti iz svog života.

Suočite se s tim, čovjek koji se navečer rutinski smjesti na pivo i gleda što god se pojavi na TV-u izaziva sebi nevolje. Kao i netko tko bezumno surfa internetom, skenira što god se dogodi kako bi mu se svidjelo. Žele li ljudi poput ovih uistinu biti čedni?

Vjerojatno ne. Za njih je čednost u najboljem slučaju samo želja: “Zar ne bi bilo lijepo…?”

Nagrade čednosti su ogromne.

Samoposjedovanje i samokontrola. Sposobnost davanja sebe drugome u nesebičnoj ljubavi. Mogućnost uživanja u sretnom i plodnom braku kakav Bog želi da brak bude. I konačno ispunjenje svih odnosa i svih ljubavi u vječnom životu s Bogom.